Vraćena je priča o „bijelom hljebu“ u politički život i javni diskurs. Zanimljiv fenomen, ostalo u narodu iz doba siromaštva i težačke agrarne proizvodnje da je to simbol privilegija, lako zarađenog velikog novca. Pored ove sintagme, u narodu je poznat termin ˇ“uhljebljenje“, koje podrazumjeva osiguravanje radnog mjesta u državnoj instituciji, a kako bi se imala sigurna plata i ostale poznate prinadležnosti.
Hljeb naš nasušni, kako se također nekad kazivalo, se pominje i u još jednoj sintagmi vezanoj za radno pravni ambijent. Za radno mjesto u kojem se ništa ne radi kaže se „lezi hljebu da te jedem“ posao. Nažalost, i kroz ove riječi se vide ovdašnji kulturološki pristup definiranju kvalitetnog radnog mjesta.
To je najčešće radno mjesto gdje se mnogo ne radi, nema se pretjerane odgovornosti, a dobra su primanja.
Zanimljivo je, a nema veze sa radno pravnom statusima, tiče se kulture ishrane, da odavno u razvijenom svijetu bijeli hljeb nije poželjan, brzo deblja, zdravija su i više korištena peciva od crnog brašna, od raznih žitarica, ona koja sadržavaju kvalitetna vlakna. No, svejedeno, kod nas je bijeli hljeb ostao u kolektivnom sjećanju kao neki simbol višeg socijalnog statusa. Možda se to vremenom promjeni, dolaze nove generacije, ali još uvijek smo, u prosjeku, među najvećim konzumentima hljeba napravljenog od bijelog brašna u svijetu.
Ipak, nakon ove male digresije, vratiti ćemo se u tmurnu političku zbilju u kojoj taj „bijeli hljeb“ košta građane Bosne i Hercegovine sedam miliona maraka prema informacijama CIN-a (Centar za istrazivačko novinarstvo). Oni koji donose zakone u ovoj zemlji sebi su svojevremeno izglasali privilegij, onako van pažnje javnosti, koji poreznim obveznicima, ovom našem narodu, dolazi na naplatu polako, prigušeno, jadno i bijedno.
Evo načelnici SDA koji su izgubili mandate, kojima su građani rekli da ih više ne žele da na tim pozicijama, žele koristiti tu mogućnost koje su im njihove stranačke kolege sa federalnog nivoa vlasti tako galantno pružile.
Ponovo se pokazalo, sada u doba pandemije, kakva je to otuđena kasta koja fenomenalno živi na grbači građana, koja ih parazitski eksploatiše evo već godinama, zapravo desetljećima. Čak ih je i SDA licemjerno pozvala da povuku svoje zahtjeve, valjda svjesna koliku dodatnu odioznost ovo stvara kod javnosti koja je u doba pandemije još osjetljivija na ovakve nepravde.
Podsjetiti ćemo se da su prema CIN-u do sada funkcioneri SDA na osnovu „bijelog hljeda“ inkasirali 1,9 miliona maraka, daleko više od funkcionera bilo koje druge stranke u zemlji. Naravno, svi su zakoni i donešeni u doba vječne vladavine SDA koja je uvijek prvo gledala sebe tj. stranku, a za ostalo ako će se vek neko snaći. Uglavnom OHR, ponekad.
Odlazak ove strukture naviknute da evo već četvrt stoljeća koristi javno dobro u lične i stranačke interese se ponovo pokazuje imperativom. Nikakve ideološke ili bilo kakve razlike među strankama nisu ni približno znajačajne u mjeri u kojoj je bitno osigurati ambijent bez SDA, na način na koji je to urađeno u KS i TK. Narod ponovo zgađen sdeaovskim licemjerjem i nezasitošću to sigurno želi. Ajnadžić i Koldžo su ih na to podsjetili.
