Narodni univerzitet Konjic, u okviru predstavljanja online zbirke Zavičajnog muzeja u Konjicu koja je dio manifestacije “Konjičko kulturno ljeto 2020”, ovaj tjedan donosi priču o Lazaru Drljači (1882. – 1970.) bosanskohercegovačkom akademskom slikaru.
Nakon uspjeha dvadesetih godina u Rimu, kada su za Internacionalnu izložbu primljene njegove četiri slike te samostalnih postavki u Sarajevu, Mostaru i Bosanskoj Krupi, o sebi je progovorio kratko: “Rodio sam se na Uni kod Brezovače planine krupnog kremena i olova. Odrastao sam u Sarajevu gdje sam počeo slikati. Učio sam se dalje po Europi, u Beču, Parizu, nekih 16 godina. Ratovao sam u redovima Antante protiv Alijanse. Oženio sam se čim sam iz tople Italije došao u rodno selo na Uni. Mojoj gospođi je ime ‘Bijeda’. U rodnom kraju krupnog kremena i olova imao sam dispozicije za arhikteturom i bio sam zidar; tesao sam i pekao cigle. Konstruisao sam lađu, veslao i kopao rude. Kovač sam i znam kositi i orati. Gradio sam željezne puteve i crkvicu. U svjetskom ratu otete su mi boje; izdržao sam duge apsove u Italiji. Bijeda, moja vjerna, tješila me je kao što tješi češće puta pjesnike i slikare. Izložio sam u rodnom kraju Krupi prije godinu dana, bez pretencija, trudeći se da u boji opjevam ljepotu naših planina i njihovih rijeka”.
U kutku Zavičajnog muzeja posvećenom Lazaru Drljači nalaze se i njegove dvije orginalne slike ”Kopernik” i ”Portret starca”, priopćili su organizatori.
