Maja Pavić, vjenačna kuma Svetlane Cece Ražnatović, bila je uspješna televizijska novinarka, čiji je jedini grijeh bio što je voljela pogrešnog čovjeka i našla se sa njim u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mestu. Tu svoju ljubav platila je glavom, u noći između 14. i 15 februara 1997. godine, simbolično, nekoliko sati poslije završetka dana Svetog Valentina, zaštitnika zaljubljenih.
Tada su ona i Rade Ćaldović Ćenta ubijeni na parkingu u dvorištu beogradskog “Kluba književnika” u Francuskoj ulici u najstrožem centru prijestonice, pošto su prethodno večer proveli u klubu “F6”.. Ćenta je bio i prava meta, Maja Pavić je, po mišljenju policajaca koji su radili na tom slučajubila “kolateralna šteta”..
“Čaldović je pogođen sa četiri metka u grudi, dok je Maja pogođena jednim metkom u grudi i jednim u čelo. Pretpostavljalo se da je ona ubijena jer je bila neželjeni svjedok, možda je čak i poznavala ubicu. Atentator je očigledno pomislio da može da ga prepozna, da li po odjeći ili po hodu i to joj je zapečatilo sudbinu. Nije isključeno ni da su se te večeri Ćenta i Maja sreli, pa čak i pozdravili sa egzekutorom”, kaže za Kurir penzionisani policijski forenzičar Časlav Ristić koji je radio uviđaj na mjestu ubistva.
Ono što je blo karakteristično za ovaj slučaj je što je na žrtve pucano iz automatskog pištolja “ingram”, koje nije toliko često korišten tih godina u Beogradu.
Ljubavna priča između Maje Pavić i Radeta Ćaldovića Ćente, dvije osobe iz različitih svjetova, počela je slučajno.
“Upoznali smo se u diskoteci 26. aprila 1994. godine i to još traje.On je bio Željkov drug iz djetinjstva”, pričala je popularna voditeljicaa i Cecina kuma.
Maja Pavić je opisala i svoj susret i poznanstvo sa Svetlanom Ražnatović, koje je kasnije preraslo u kumstvo. Maja je, kao poznato i prepoznatljivo TV lice, bile angažovana u predizbornoj kampanji Arkanove Stranke srpskog jedinstva.
“Bio je neki mutan novembarski dan. Cecu sam upoznala u garderobi Hale sportova u Pančevu. Na prvi pogled nije mi bila naročito simpatična, a izgleda ni ja njoj. Zašto? Pa, jednostavno tako je bilo. To je trajalo tri dana, četvrtog smo sjele u neki džip i otad smo nerazdvojne. Često smo spavale jedna kod druge, zajedno jele, družile se… Kasnije sam išla na sve njene koncerte, ona je dolazila na snimanje mojih emisije”, pričala je svojevremeno Cecina kuma.
Rade Ćaldovć Ćenta je važio za veoma utjecajnu figuru u srbijanskom podzemlju, a “aktivan” je bio od sedamdesetih godina prošlog vijeka. Odrastao je sa Ljubomirom Magašom, poznatijim kao Ljuba Zemunac, a sa njim je i “pekao zanat” po inostranstvu, uglavnom Njemačkoj. Tu su mu se put ukrstio sa Želkom Ražnatovićem Arkanom, sa kojim je radio u Njemačkoj i Švedskoj. Njih dvojica su bili u bliskim odnosima, sve do Ćentine smrti 1997. godine.
Ćenta je bio osuđivan za iznudu, razbojništvo, bio je trn u oku, prije svega, njemačkoj policiji koja ga je teretila za 37 različitih krivičnih djela, ali je većina odbačena zbog nedostatka dokaza, ali je ipak odležao 3 godine i 4 mjeseca zbog reketiranja vlasnika jednog kockarskog kluba.
Poslije se vratio u rodni Beograd, a imao je otvorene firme u Beogradu i Atini. Ostala je nejasna njegova uloga u likvidaciji Aleksandra Kneževića Kneleta, koji je ubijen u sobi hotela “Hajat” 1992. godine. Knele, koji je postao jedan od simbola krvavih devedesetih godina, navodno je, po nekim pričama, počinio neoprostiv grijeh. Oteo je skupoceni džip od Ćentinog zeta, Miodraga Miše Cvijetinovića. To nije moglo da prođe nekažnjeno, a Cvijetinović je po nekim verzijama ovog događaja, označen kao Kneletov ubica.
Ćenta je izbjegao smrt u novembru 1993. godine kada je dignut u vazduh automobil koji je bio parkiran pored njegovog “mercedesa”. Nekim čudom, Ćenta je prošao samo sa lakšim povredama.
Sreća ga je napustila u noći između 13. i 15. februara. Bilo je mnogo osumnjičenih, a prema policijskim izvorima atentat je izvšio Milan Roganović Rogo, žestok momak, porijeklom iz Crne Gore. Policija to nikada nije uspjela da provjeri, jer je i Rogo ubijen samo nekoliko mjeseci poslije Ćente i Maje Pavić, 7. juna 1997. godine.
“Ubica je ostao nepoznat, iako je policija imala neka operativna saznanja. Mogu da tvrdim da je to bio profesionalac. Našli smo 8 čahura na licu mjesta, Ćenta je pogođen sa 4 zrna, Maja sa dva. Ubica je promašio samo dva puta, a pucati iz “ingrama” nije lako. Siguran sam da je ubijao i prije te večeri, Ćenta i Maja nisu imali šanse”, kaže penzionisani poicajac Časlav Ristić.
