Bh rediteljica i kolumnistica Nejra Latić-Hulusić podijelila je na svom Facebook profilu iskustvo tokom njenog pohađanja nastave na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu.
Njen status prenosimo u cjelosti:
Ni jedno od nas nije tražilo. Imali smo po 18 godina kada vas se većina počela iživiljavati nad našom psihom.
Predavanja su bila često paušalna, znala sam slušati po dva sata neboluze nečije i lovačke priče iz rata čak i na magistarskom programu. Kurikulum se znao kod troje od osamnaestero koji su nešto drobili i zvali to predavanjima.
Ispiti su bili usmeni cirkusi u kojem nikad nismo znali kako će koga prevrnuti i koga će šta pitati. Na javnim ispitima ste nas vrijeđali jezikom kojim samo umjetnik može uvrijediti u jetru, krvnički. Polagali smo iz samo 2 predmeta po jedan pismeni ispit u toku 4. godine, ostalo je bilo na isključivo na vašu procjenu.
Sa 18 sam mislila da ste najljepša, najuzvišenija, plemenita bića, a da sam ja ipak tradicionalna, hodžinska, da ne shvatam slobode uma i tijela na način na koji umjetnica treba ih shvata. Krojili ste nam um po svojim nahođenjima, niste imali svoje o knjige o umjetnosti da nam pokažete crno na bijelo, nego ste krvnički ismijavali one koji nešto nisu znali.
Odavno znam bolje i znam da vas je većina prolupala mentalno, da ste nam dolazili sa svojim privatnim stresovima za katedre i iskaljivali ih na nama, što se na Akademijama osjeti gore samo zato što nas je jako malo. Trebalo mi je deset godina da se oporavim od manjka samopouzdanja i osjećanja da je sve što radim balavo, mlohavo, nedovoljno bez da vas je većina znala nas naučiti kako da to ne bude tako.
Na cijelom Univerzitetu Sarajevskom je skoro isto, govorim o ASU zato što sam tome svjedočila.
Nisam boravila u kultnoj kafančugi što mi se spočitavalo često “da se ne uklapam u klasu”. Srećom me mimošlo većina ovih svjedočenja o vašim bijesnim glistama jer nisam pitala, nisam pričala i poslije predavanja sam uglavnom išla dernečiti negdje gdje neću gledati profesore za šankom.
Sa 18 to nisam tražila u školi. Nisam znala da može drugačije. Sa 35 tražim da se formira sistem provjere metoda učenja, ocjenjivanja i pegadoških vještina predavača, a poželjno i znanja kako skandal sa seksualnim i psihološkim maltretiranjem studenata i studentica ne bi završio na neformalnoj FB grupi anonimnih ispovijesti nad čijim postovima se sad svi lafo zgražavaju, a počinitelji i pokrivači eno i lajkaju.
