Sa ove vremenske distance može se sa sigurnošću reći kako je Stranka demokratske akcije (SDA) krala na lokalnim izborima u Mostaru. SDA je krala od koga je stigla. Krala je od vlastitih koalicionih partnera iz “Koalicije za Mostar”, ali i od BH bloka. Samo nije krala od HDZ-a i stranaka s hrvatskim političkim predznakom. SDA, vođena maksimom Makijavelija kako »cilj opravdava sredstvo«, dobro se potrudila da ostvari svoj cilj tj. da za svoje kandidate osigura što veći broj vijećničkih mandata.
Nemoralni i nezakoniti plan SDA možda bi i prošao da Bosna i Hercegovina nije demokratska zemlja u kojoj postoji bar minimum vladavine prava. Upravo u vladavinu prava, postojanje sistema i integritet Centralne izborne komisije (CIK) BiH, policijskih organa, sudova i tužilaštava nije vjerovala SDA.
I tu je pogriješila. Jer da jeste vjerovala onda se uopšte ne bi usuđivala upuštati u brutalnu izbornu krađu – krađu koja je zvanično utvrđena nakon ponovljenog prebrojavanja glasova za Mostar.
Najveći problem SDA je što misli da je svemoćna i da će sve njihove nezakonitosti zataškati kojakve Osmice. Nijedna sila nije bogu mila. Osjetila je to mnogo puta SDA na svojoj koži, ali se nikada nije uspjela izliječiti od narcističkog poremećaja.
Svaki put kada bi bila otkrivena u nezakonitim i/ili nemoralnim radnjama, SDA bi pokazivala simptome Kalimero sindroma – sindroma vječite žrtve. Ko ih ne podržava odmah je protiv njih, nikada nisu krivi i nikada ne preuzimaju odgovornost, kritikuje druge da bi izbjegli da budu meta kritika i uprkos tome što su inertni sami sebe smatraju žrtvom nepravde.
SDA je u Mostaru izgubila politički dignitet da bude bilo kakav relevantan subjekt u pregovorima. U Bosni i Hercegovini one koji kradu nazivaju “lopovima”, a “lopovima” se ne vjeruje. SDA je dokazano politički lopov. Krala je. Glasove. U Mostaru.
Politička stranka Bakira Izetbegovića nije svjesna da je svojim izbornim manipulacijama najviše štete nanijela prvo narodu, a potom samoj sebi. Izbornim krađama SDA je diskreditirala i obesmislila kandidaturu Zlatka Guzin (SDA) za gradonačelnika Mostara. Sigurno ni dr. Guzin nije lako u ovom momentu nositi teret kandidata takve stranke.
SDA je svojim postupcima u bolju pregovaračku poziciju stavila HDZ koji traži da se za gradonačelnika izabere njihov kandidat, Mario Kordić. U nimalo zahvalnu poziciju dovela je i BH bloka kojem se nudi ili da podrži Zlatka Guzin, kandidata stranke koja je pokrala izbore, ili Marija Kordića, kandidata stranke koja zagovara podjele.
Treća opcija je da BH blok predloži svog kandidata. Za to imaju politički legitimitet, ali i legalitet. Ukoliko to učine onda će sigurno SDA ponovo početi pokazivati simptome Kalimero sindroma o kojem smo pisali iznad (žrtve smo jer smo otkriveni u krađi, ko nije s nama taj je protiv nas i slično).
Irma Baralija ničim nije ukaljala svoju političku karijeru. Za sobom ne vuče repove poput onih da je kandidatkinja stranke koja je pokrala izbore ili da je kandidatkinja stranke koja zagovara podjele u Mostaru.
SDA je dovela BH blok u situaciju da biraju između Zlatka Guzin (SDA) i Marija Kordića (HDZ). Zašto ne bi BH bloka doveo SDA u situaciju da bira između Irme Baralije (BH blok) i Marija Kordića (HDZ). Ako je Bakiru Izetbegoviću prihvatljiviji Kordić od Baralije i ako Mostarom, zbog politike SDA, ponovo zavlada HDZ, to će biti problem svih nas. Ali tog problema, koji ima naziv, a naziv je “Stranka demokratske akcije”, riješit ćemo se na izborima 2022. godine. Pa onda ponovo na izborima 2024. godine.
(PRESS)
