Bakir Izetbegović, predsjednik SDA BiH, je u nedavnom intervjuu iznenadio građane BiH javnim priznanjem da ima više lica i da će njegove stranačke kolege, a i javnost, neka od njih tek upoznati.
Mnogi su ostali u nedoumici šta je Izetbegović želio poručiti imajući u vidu da je on na političkoj sceni prisutan skoro trideset godina i da je bilo za očekivati da je u tom periodu pokazao sva svoja lica. Ali, izgleda da nije tako, što je najbolje dokazao sam Izetbegović koji u zadnje vrijeme o istim temama ima potpuno oprečne stavove.
Posljednja u nizu kontradiktornih izjava je o stranačkom i političkom angažmanu mladih ljudi.
Zbog toga se javnost s pravom pita koje je pravo Izetbegovićevo lice: ono kada prije nekoliko dana na obilježavanju 30. godišnjice osnivanja Muslimanskog omladinskog saveza (MOS), kaže da je vrijeme da SDA snažnije i konkretnije uvodi mlade ljude u stranku i politiku, ili ono sa današnje press konferencije SDA kada kaže da mladi ljudi nisu sposobni da vode ozbiljne političke procese, i da to mogu samo ljudi sa 60 ili 70 godina starosti.
Upravo ovakve suprotstavljene izjave Lica 1 i Lica 2, za koje niko ne zna koje je važeće i koja izjava predstavlja stvarni stav Izetbegovića kao predsjednika SDA, unose konfuziju u trenutno i buduće funkcionisanje SDA. Zbog toga pitanje treba li u praksi dati šansu mladim ili ne, i dalje visi u zraku nad budućim odlukama i pravcima djelovanja SDA.
Istovremeno, olako i paušalno izrečen Izetbegovićev stav o upitnom i nepoželjnom učešću mladih, obrazovanih i urbanih osoba u ozbiljnim političkim procesima u SDA i BiH, uz potenciranje o neizostavnom učešću u ključnim političkim procesima u BiH starijih od 65 godina, kojima pripada i sam Izetbegović, demantuje praksa u demokratskim i razvijenim zapadnim državama.
Tako je Kennedy u 43-oj godini izabran za predsjednika SAD, Clinton u 46., Obama u 48.
Angela Merkel je postala kancelarka najsnažnije države EU, a time i lider čitave EU, u 50-toj godini, Emmanuel Macron je postao predsjednik Francuske sa 40 godina starosti. Imamo i primjere uspješnih mladih političara i u regionu. Zoran Zaev je postao premijer Sjeverne Makedonije u 43-oj godini života, a Andrej Plenković premijer Hrvatske u 44-oj.
Slična situacija je i sa premijerima i predsjednicima većine članica EU.
Ili možda primjer koji će Izetbegović najbolje razumjeti: Erdogan je postao premijer Turske u 49. godini.
Navedeni primjeri pokazuju da upravo ljudi u svojim četrdesetim i pedesetim godinama imaju najveći nivo radne energije i dovoljno iskustva da mogu ostvariti najbolje rezultate. Očito je da će SDA, na žalost i na štetu njenih mladih članova, i dalje ostati izuzetak od ovoga demokratskog i modernog standarda razvijenih zemalja svijeta.