Haris Pašović bosanskohercegovački je režiser, koji je režirao u prestižnim pozorištima u regionu, a njegove predstave su učestvovale na mnogim festivalima. Za Press je govorio o kulturi, misi za Blajburg, umjetnosti i tome kako je korona utjecala na kulturna zbivanja.
Da li je BiH ‘kulturna’ sredina?
Bosna i Hercegovina je regionalno važna kulturna sredina. Od 1945. BiH se ozbiljno kulturno razvijala. Centar je, naravno, bio u Sarajevu. Festival MES je bio jugoslovenskog značaja; Balet Narodnog pozorišta sa koreografom Slavkom Pervanom i primabalerinom Minkom Kamberović je uveo istinski modernizam u bh. scenske umjetnosti; filmska produkcija je bila bitna u jugoslovenskim okvirima (Hajrudin Krvavac Šiba, Bato Čengić, Mirza Idrizović); film “Bitka na Neretvi” je bio nominovan za Oskara, a Emir Kusturica je ostvario svjetski uspjeh sa svojim filmovima. Izuzetni likovni umjetnici su bili u vruhu kulture u bivšoj državi: Izet Mujezinović, Mersad Berber, Gabrijel Jurkić, Mica Todorović, Ismar Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Safet Zec. Braco Dimitrijević je već tada postao međunarodno poznat. Ja sam ostvario veliki jugoslovenski uspjeh u pozorištu već u tom vremenu. U cijeloj BiH bili su izgrađeni objekti za kulturu – pozorišta, kina, galerije, muzeji. Posebno veliku ulogu su imali domovi kulture koji su bili izgrađeni bukvalno u svakoj opštini u BiH, u kojima su gostovali veliki umjetnici.
Tokom opsade Sarajeva umjetnost je bila suštinski bitna i o tome fenomenu se pisalo širom svijeta, a i danas se još uvijek proučava. Kada sam 1993. organizovao prvi Sarajevo Film Festival, sa mojom kolegama iz Festivala MES koji sam tada vodio kao direktor, 20.000 ljudi je pod snajperima i granatama dolazilo da vidi projekcije, bukvalno rizikujući život. Čuveni nizozemski reditelj Johan van der Keuken je napravio film o tom događaju koji je sada dostupan na YouTubeu. Veoma sam ponosan da su, poslije rata, moji studenti postigli svjetski uspjeh: Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Aida Begić Zupčević, a da su u evropskim i regionalnim krugovima značajni Dino Mustafić, Srđan Vuletić, Pjer Žalica i mnogi drugi. Dr. Razija Lagumdžija je osnovala Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu sa koje su potekli Admir Glamočak, Senad Bašić, Jasna Žalica, Izudin Bajrović, Emir Hadžihafizbegović, Aleksandar Seksan, Zana Marjanović, Amar Selimović, Mona Muratović, Boris Ler, Alban Ukaj, Saša Handžić i mnogi drugi naši glumci. Dr. Lagumidžija me je pozvala 1989. i osnovali smo studij Režije, što je rezultiralo našim sadašnjim velikim rediteljicama i rediteljima. Tokom rata smo sa dr. Zehrom Kreho osnovali studij Dramaturgije, sa kojeg su potekli naši veliki scenristi i dramski pisci kao štu su Elma Tataragić, Almir Imširević i drugi. I onda smo sa Erolom Zupčevićem I Zijom Mehićem napravili studij za snimatelje I montažere. Današnji mladi umejtnici su zaista odlični: reditelji Nermin Hamzagić, Nejra Hulusić, Sabrina Begović Čorić, Irfan Avdić; snimatelj Alen Alilović… Uz sve njih tu su još naši umjetnici doajeni Irena Mulamuhić, Aleš Kurt, Šejla Kamerić, Irma Saje, Vanja Ciraj, Danica Dakić, Dino Šukalo, Ališer Sijarić, Lejla Hodžić, pa umjetnici iz Tuzle, Banja Luke, Mostara….ma, ne mogu se svi nabrojati! Za jednu malu zemlju kao što je naša, to je zaista veliki rezultat
Kako je koronavirus utjecao na kultura zbivanja? Online predstave, koncerti, izložbe itd. su zamjenili ‘live’ kontakt sa umjetnosti. Da li će se ovaj koncept možda zadržati u nekoj mjeri bez obzira na okolnosti, ili ipak mislite da ljubitelji umjetnosti preferiraju doći na lice mjesta, čuti, vidjeti, osjetiti?
Umjetnost onlajn je privremena zamjena, i nije moguće tako nastaviti. Izuzev kada se neko djelo pravi za medij interneta, sve ostalo je surogat. Nema efekta, to je placebo kultura. Kriza sa Covidom 19 će trajati, i mi moramo pronaći odgovarajuće modele za umjetničke događaje uživo, koji će biti sigurni za učesnike i publiku, ali će biti živi! Mi u East West Centru intenzivno radimo na tome.
Kakav je Vaš komentar na nedavno održanu misu za Blajburg, a kakav na prosvjednu šetnju koja je organizovana kao odgovor na misu?
Zabrana blajburškog ekstremističkog događaja u Austriji, zbog ustaške ikonografije, nagnala je organizatore da pokušaju da taj događaj presele u Sarajevo. To je potpuni promašaj. Sarajevo i BiH su bili strašne žrtve marionetske nacističke države NDH. Desetine hiljada bh. Srba, Jevreja, Roma, Muslimana i Hrvata iz BiH su ubijeni na najstrašnije načine u ustaškom logoru Jasenovac. Reakcija Sarajlija na pokušaj glofirikacije ustaške ideologije je bila prirodna, i svjetski mediji su izvijestili o sarajevskom protestu. Među onim koji su protestovali bilo je I nekih koji su nosily Titove slike što smtram glupim. Ti ljudi ne kontaju da živimo u 21. stoljeću.
Šta mislite o prijedlozima da se sankcionišu organizatori i učesnici prosvjedne šetnje kao i činjenici da su neki već pozivani na saslušavanje?
Mislim da su ti prijedlozi debilni – da se sankcioniše nešto što je cijeli svijet pozdravio!? Saslušavanja su najobičnija zastrašivanja, nedopustiva u demokratskoj zemlji.
I za kraj – Kakvu šansu dajete umjetnosti bilo koje vrste kod nas, ima li perspektive za bolje i više?
Nema zdravog društva bez umjetnosti. Ako je BiH vjerovala u umjetnost kad je bio u pitanju opstanak zemlje, onda sam siguran da BiH će uvijek voljeti i podržavati umjetnost. To se mora prevesti i u politiku. Budžeti za kulturu na državnom, entitetskim i kantonalnim nivoima su šokantnoi mali. Tu ne smije biti stranačke politike, jer se radi o zajedničkom insteresu. Mislim da neki moderni političari iz različitih partija, to razumiju: Aljoša Čampara, Sanela Prašović Gađo, Edin Ramić, Sead Milavica, Damir Mašić, Sabina Čudić… Nakon početnih dramatičnih neslaganja, uspostavilo se razumjevanje i sa Zorom Dujmović, ministricom za kulturu FBiH. Novi ministar za kulturu Kantona Sarajevo, Kenan Alikadić, je najavio poptuno transparentan rad i borbu za kvalitet. To imponuje. On je pred velikim izazovom, sad kada treba da objavi rezultate konkursa. Nadam se da će biti dosljedan najavama u kojim je obećao bolje dane za kulturu u BiH!
