Piše: Mustafa Cerić
Poštovani predsjedniče Putin, nisam skroz siguran da li ima smisla da Vam pišem otvoreno pismo jer naizgled ništa nas ne povezuje ni rod ni komšiluk ni rang. Vi ste daleko od moje bosanske hiže, ali se miješate u moj bosanski život. Vi već odavno naizmjenično obnašate najviše političke i državne funkcije Ruske Federacije, a ja sam dvadeset godina obnašao najvišu duhovnu dužnost u ratu i u miru u ime muslimana u Bosni. Politika i vjera su formalno nespojive, ali imaju jednu zajedničku vrijednost, a to je vrijednost ljudskog život, na kojeg nema niko monopol – ni politika ni vjera.
Nismo imali ni neposredan susret osim što sam Vas iz neposredne blizine gledao u Moskvi na međunarodnoj konferenciji o vjerskom dijalogu u organizaciji ruskog Patrijarha Alekseja II prije njegove smrti 2008. god.
Drugi puta sam boravio u Moskvi u junu 2011. god. radi sastanka Europskog vijeća vjerskih lidera, koji je održan pod pokroviteljstvom Patrijarha moskovskog i sve Rusije Kirila.Lijepo sam bio ugošćen u hotelu moskovske patrijaršije. Dok sam tu boravio, snažno sam osjećao miris tamjana. Omogućeno mi je da prisustvujem jutarnjoj liturgiji u obližnjoj crkvi. Pažljivo sam slušao liturgijsku melodiju na ruskom jeziku, koja mi nije bila strana zato što je imala slavenski zvuk i istočnjački eho. Starice u crnim haljinama sa crnim velom na glavi, poput hidžaba, pobožno su pjevale liturgijsku pjesmu u horu. Nisam im skretao pažnju na sebe jer im se po izgledu moga lica činilo da sam njihov. Tek kad su primijetile da ne sudjelujem u liturgijskoj molitvi, uznemirile su se. Ova druga posjeta Moskvi ostala mi je u tužnom sjećanju zato što mi je tom prilikom stigla tužna vijest da mi je majka preselila na Ahiret.
Moja treća posjeta Moskvi bila je u martu 2019. god. u okviru međunarodne religijske konferencije: „Islam je poruka milosti i mira“ održane u Moskvi i Groznom u organizaciji Svjetske muslimanske lige – Rabita. U razgovoru sa muslimanima u Čečeniji nisam čuo nijednu ružnu riječ o Vama.
Gospodine predsjedniče Putin, možda Vama ova informacija o mojim posjetima Moskvi nije važna, ali je meni važno da Vam kažem da sam se ugodno osjećao kao gost u Rusiji, posebno među muslimanima u Čečeniji, koji su Vas hvalili više nego što sam očekivao. Naravno, bilo mi je drago da to od njihčujem nakon svega kroz šta su prošli u Čečeniji uslijedraspada Sovjetskog Saveza. Mi u Bosni dobro znamo šta to znači.
Poštovani predsjedniče Putin, mi smo sretni kad nam u Bosnu dolaze gosti s dobrim namjerama. Naročito oni od svjetskog ugleda i međunarodnog utjecaja, kao što je Vaš ministar inozemnih poslova Sergej Lavrov. Očekivali smo od NjegoveEkselencije da dolazi s dobrim namjerama i dobrim vijestima: –
Očekivali smo da uđe na glavnu kapiju nezavisne, suverene i međunarodno priznate bosanske države, na koju ulaze svi svjetski državnici i diplomate, koji nam dolaze u zvaničnu posjetu. Nažalost, Vaš ministar Lavrovnije ispoštovano to bosansko kućno i diplomatsko pravilo, već je u bosansku državu ušao na sporedna vrata jednog bosanskog sela pokraj Sarajeva, gdje ga je nedolično i ne državnički primio Milorad Dodik. To ne služi na čast velikoj Rusiji da se ponaša prema bosanskoj državi, koja jest fizički mala, ali je moralno veća od mnogih zemalja u svijetu! Tim činom ministar Lavrov je osramotio Rusiju. Sila velikog se ne dokazuje na manjem od sebe, već se sila dokazuje na sebi ravnima ili moćnijim.
– Očekivali smo od ministra Lavrova da zna „ko je ko“ i „šta je šta“ u suverenoj bosanskoj državi, koja jest složena, ali nije zaslužila da se njena složenost dodatno uvećava. Nažalost, Vaš ministar Lavrov je upravo to uradio. Svjesno ili nesvjesno, izostala je Lavrovadiplomatska vještina da od Vas prenese izraze poštovanja prema svim bosanskim građanima, a ne samo prema jednom selu pokraj Sarajeva, gdje su većina bosanski građani srpske etničke pripadnosti. To nije Rusija, koju pamtim iz mojih spomenutih posjeta. Vi, poštovani predsjedniče Putin, morate znati da Vas je ministar Lavrov osramotio u Bosni.
– Očekivali smo od ministara Lavrova da je shvatio daBosna pripada europskoj zoni utjecaja, gdje NATO ima primat bez pogovora, bez stranog i dalekog ruskog miješanja te da Sultan, kojem Bosna izvještaje podnosi, ne sjedi više u Istanbulu, već u Brisalu. Ne sjedi više ni Car, kojem Srbija podnosi izvještaje u Kremlju, već u Brisalu.
– Očekivali smo da je ministar Lavrov savladao te osnovne lekcije o Bosni. A ako nije, onda je to, vjerojatno, zato što ima lažne političke i diplomatske instruktore u liku Aleksandra Vučića i Milorada Dodika. Ne zna se koji Vas više krivo informira, ali se zna da se natječu koji će do Vas prije doći da vas uvjeri da više vjerujete njihovimlažnim pričama nego Vašim vlastitim očima. Zato Vam mi moramo istinu reći: – Ne vjerujete u Vučićevu i Dodikovu priču. Ni oni samu ne vjeruju u nju. Oni ne mogu sjediti na dvije stolice. No, ako nastave tako, izmaknut će im se obje stolice. Ipak, očito je da oni još uvijek nastoje da sjede tamo gdje im Vi kažete, ali i tamo gdje im kaže Brisel i NATO. Ali, to je nemoguće, kao što je nemoguće da Vi iz daleke Rusije stalno spašavate nepredvidivu i neposlušnu srpsku naciju, koja ima krizu identiteta zato što nema ni hrabrosti ni mudrosti da se sama sa sobom suoči u istini o svojim genocidnim zločinima u Bosni.
– Očekivali smo od ministar Lavrov da ima informaciju da nezavisna i suverena bosanska država ima zvanični stav oko ulaska u NATO jer Bosni je to prirodno mjesto: Europska Unija i NATO. Vučić laže da Bosna nema zvanični stav za ulazak Bosne u članstvo NATO-a. Zato nije bilo primjereno od ministra Lavrova da uopće spominje kako Rusija nije za to da Bosna ulazi u članstvo NATO-a. Prvo, Bosna nije niti će pitati Rusiju gdje i s kim treba da bude u političkom i vojnom savezu. I, drugo, gost nema pravo da diktira domaćinu kako će urediti svoj kućni red i poredak. To nije pitanje o kojem Rusija treba da se uopće izjašnjava. Bosna nije Sirija, gdje Rusija može vojnom silom da održava diktatorski režim protiv prva na slobodu i čast sirijskog naroda.
– Očekivali smo od ministra Lavrova da dolazi u Bosnu s namjerom da očisti ruske ruke od srpskog genocida u Srebrenici; očekivali smo od njega da u ime antifašističke, civilizacijske i demokratske Rusije uputi izraze sućuti i suosjećanja sa bosanskim žrtvama genocida te da se ispriča bosanskoj javnosti na omaški ruske diplomacije kad je blokirala usvajanje Rezolucije Savjeta Sigurnosti Ujedinjenih Nacija o Srebrenici kojom se osuđuje genocid u julu 1995. god., koju je predložila Velika Britanija i podržale Sjedinjene Američke Države i zemlje Evropske unije.
– Očekivali smo da Vi, gospodine predsjedniče Putim, više nego iko razumijete šta znači opsada grada Sarajeva od strane srpsko-četnike armade, opsada koja je trajala 1423dana, što je tri puta duže od opsade Staljingrada od strane nacista. U toj opsadi je osobno sudjelovao i Aleksandar Vučić, koji Vas se slavodobitno hvali kako Vas se, baš on, nagovorio da uložite veto protiv Rezolucije o srpskom genocidu u Srebrenici!
– Očekivali smo, gospodine predsjedniče Putin, da znate da mi u Bosni još uvijek ne vjerujemo da je to bio i Vaš osobni stav da Rusija ostane na strani počinitelja srpskog genocida u Srebrenici, genocida koji je utvrđen bez trnke sumnje i osuđen na međunarodnom sudu pravde u Hagu, sudu koji je ustanovljen i ruskim glasom u Vijeću Sigurnosti Ujedinjenih Nacija. Ruski veto protiv usvajanja Rezolucije Savjeta Sigurnosti Ujedinjenih Nacija o srpskom genocidu u Srebrenici zasigurno će ostati kao najcrnja mrlja na obrazu ruske diplomacije i morala. To Vam je, predsjedniče Putin, isto kao negacija Holokausta u Aušvicu, kojeg je ruska crvena armija oslobodila od nacista. Zamislite kako bi se Jevreji, žrtve Holokausta, osjećali da je Rusija iskoristila veto protiv Rezolucije o Holokaust? E tako se danas osjećaju bosanske žrtve srpskog genocida nakon Vašeg veta proti Rezolucije o Srebrenici. Volio bih znati kako se Vi, predsjedniče Putin, osjećate kad znate kako se žrtve srpskog genocida osjećaju u Bosni zbog Vašeg veta?
– Očekivali smo, gospodine predsjedniče Putin, od Vašeg ministra Lavrova da posjeti mezarje u Potočarima kraj Srebrenice, gdje su pokopane žrtve srpskog genocida; očekivali smo da se na licu mjesta uvjeri u zločin srpskog genocida, kojeg je ruska diplomacija u Vijeću Sigurnosti Ujedinjenih Nacija flagrantno i sramno negirala!- Očekivali smo od Vašeg ministra Lavrova da umjesto što je provodio vrijeme kod Vašeg miljenika Dodika u selu pokraj Sarajeva, provede vrijeme sa žrtvama genocida. Taj časni čin bi ga zasigurno poštedio nečuvenog skandala oko ukradenog poklona ikone iz Ukrajine, kojeg je dobio od Dodika. Taj ukradeni poklon od Dodika je najsramniji čin hajdučije, koju Bosna, a vjerujem i Rusija, u povijesti svoje diplomacije ne poznaje. – Očekivali smo da ste Vi, predsjedniče Putin, znali da je Dodik ne tako davno bio miljenik Zapada protiv Rusije. Na vlast u Bajnja Luku došao je na tenkovima, ali je onda promijenio ćurak i postao Vaš miljenik protiv Zapada. I jedno i drugo su Dodikove obmane i prevare s kojima se mi u Bosni hrvemo svaki dan i svaku noć. Najmanje nam je trebalo da nam dođe Vaš ministar Lavrov pa da Dodiku pruža rusku podršku, od koje samo on lično ima korist. Žao nam je, predsjedniče Putin, ali ministar Lavrov ništa bolje nije ni zaslužio već da ga Dodik svjesno obmani i prevari, kao što obmanjuje i vara sve oko sebe, a najviše svoj vlastiti narod, koji je nakon skandala oko ukradene ikone iz Ukrajine obezglavljen i osramoćen. Ministar Lavrov je obrukao sebe, obrukao je Vas, obrukao je ruski protokol i rusku diplomaciju, obrukao je rusku kulturu i civilizaciju. Izlaz iz ovog ćorsokaka ruske diplomacije u svijetu je Lavrova neopoziva ostavka.
– Poštovani predsjedniče Putim, ima još jedan izlaz, kojeg Vam nudimo, a to je da Vi lično iduće 2021. godine posjetite Bosnu i prisustvujete dženazi, ukopu, žrtava srpskog genocida u Potočarima kod Srebrenice. Nemojte slušati Vučićevu priču o njegovoj ugroženosti u Potočarima 2015. god., incident kojeg je sam inscenirao i isprovocirao. Nikad niko na dženazi u Potočarima nije bio ni krivo pogledan, a kamoli kamenovan osim Vučića, kojem su majke teška srca poklonile „srebrenički cvijet“ ne bi li u njemu pobudile osjećaj priznanja i kajanja za srpski genocid, ali Vučićevo kameno srce ostalo je tvrđe od kamena, ostalo je zato što je Vučić maher da sebe dželata predstavi kao lažnu žrtvu na račun stvarnih žrtava srpskog genocida!
– Gospodine predsjedniče Putin, nemojte se plašiti! Dođite iduće godine u Potočare da se osobno uvjerite u razmjere srpskog genocida nad Bošnjacima samo zato što nisu bili poželjni za srpsku politiku u Bosni i na Balkanu te da shvatite koliko je Vaša diplomacija na čelu s Lavrovompogriješila kad je svojim vetom zaustavila donošenje Rezolucije Savjeta Sigurnosti Ujedinjenih Nacija o srpskom genocidu u Srebrenici. Nismo očekivali da nam Vaš ministar Lavrov na odlasku iz Bosne sa ulaznih vrata u avion uputi pozdrav sa tri prsta, simbol koji nas u Bosni podsjeća na srpske križarski pohode protiv naše zemlje i našeg naroda! Podsjeća nas na genocid! Ni na koji način Bosna nije zaslužila takav cinizam, šovinizami primitivizam ruskog ministra inozemnih poslova!
– Dođite, Predsjedniče Putin, u Potočare da Vam srebreničke majke stave „srebrenički cvijet sjećanja“ na žrtve srpskog genocida na Vaš rever na isti način kao što je stavljen na rever Pape Franje i američkog predsjednika Baraka Obame. Sigurno ste čuli ovih dana obećavajuću političku poruku od američkog izabranog predsjednikaJoe Bidena, koji je rekao: – Amerika ne treba da budu primjer vojne sile, već sila moralnog primjera. Ovo zlatno pravilo treba da važi i za Rusiju, a dokazuje se Vašim prisustvom i suosjećanjem sa žrtvama srpskog genocida u Potočarima kod Srebrenice na dženazi 11. jula!
– Gospodine predsjedniče Putin, hoću da vjerujem da ste Vi veliki čovjek, o kojem sam čuo sve najljepše od moje braće u Čečeniji, i hoću da očekujem da ćete se odazvati mom pozivu da iduće godine dođete u Potočare. To će biti Vaša najveća moralna pobjeda za Vas lično i za Rusiju. Nemojte računati ni na Vučića ni na Dodika. Oni su prošlost. Razumni ljudi gledaju u budućnost zato što nam je Svevišnji Bog stvorio oči za pogled unaprijed ne unazad!
Do tada, poštovani predsjedniče Putin, primite izraze mojeg osobitog poštovanja u nadi da ćete razumjeti moje poruke kao želju da Vam se više ne događa Dodik, koji osramoti ne samo srpski narod i bosansku državu u svojstvu predsjedavajućeg Predsjedništva, već i Vašeg ministra inozemnih poslova Sergeja Lavrova, osramoti ruski protokol i diplomaciju pred cijelim svijetom. Neka se ova sramota nikad više ne ponovi, posebno u Bosni!
С уважением!
Мустафа Церић
