“Kada je u pitanju šovinizam, vjerska i nacionalna mržnja u predškolskim, osnovnim i srednjim školama, ja nisam protiv toga, nego sam protiv toga da to bude prioritet rada ministarstva. Vi gospodine Forto imputirate da su naša djeca, djeca zadojena šovinizmom i mržnjom, ja tvrdim da to nije tako.
Naša djeca u Sarajevu, pa i ja kao dijete koje sam se rodio u ratnom Sarajevu, bez plina, vode, struje, gdje mi je mater prala pelene u zaleđenoj vodi ne znam mrziti”, rekao je Zahiragić na današnjoj sjednici Skupštine.
Javnost, posebno ona u Sarajevu, zna da je Haris Zahiragić, inače odnedavni isforsirani zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, incidentan, i da je upravo kao dijete znao mrziti.
On je tu svoju tamnu stranu počeo ispoljavati još kao osnovnoškolac, kada je izbo čakijom svog druga i ostavio ga u wc-u tako povrijeđenog, pri tome zaprijetivši mu da nikome ne smije reći šta se desilo. Tada nije imao ni punih 14 godina.
Nastavio je biti incidentan i kroz narednu fazu svog odrastanja, kao srednjoškolac.
On je naime kao 17-ogodišnjak, prilikom posjete noćnom klubu “Boemi” u ulici Valtera Perića učestvovao u masovnoj tuči. Istu je, zajedno sa svojim bratom i još nekoliko lica, kako nezvanično saznajemo i izazvao. Obezbjeđenje objekta je momke uspjelo tada istjerati van objekta, a tuča je nastavljena i poslije.
Tom prilikom više je lica zadobilo teže tjelesne povrede. Obezbeđenje je braću Zahiragić uspijelo zadržati do dolaska policije, koja ih je privela uz njihovo pružanje otpora.
Slučaj je zadokumentovan, ali nikada nije dočekao suđenje, a u među vremenu je naravno i zastario!
Kako je odrastao svoj bijes, koji je tada ispoljavao na takav način, učio je pretočiti u riječi. Sada su mu omogućili da svoju frustraciju ispoljava kao kantonalni zastupnik, pred ogromnim auditorijumom, te svojim ponašanjem i vokabularom učini da se taj auditorijum osjeti poniženo, jer je nažalost upravo on neko ko bi trebao da zastupa njihove interese u tom tijelu.
Histerični napadi, promjene raspoloženja, nekontrolisane reakcije, agresivna neverbalna komunikacija, uvrijedljiva verbalna komunikacija, oslikale su do tančina problem koji ovaj zastupnik očigledno vuče još iz djetinjstva.
Dakle upravo je on očigledan primjer da se u predškolskim, osnovnim i srednjim školama mora raditi sa djecom, da ne bi izrasla u ono što je on.
