Hrvatski književnik Asaf Duraković preminuo je u srijedu, 16. prosinca u 80. godini u Washingtonu, izvijestilo je u petak Društvo hrvatskih književnika (DHK).
Asaf Duraković rođen je 1940. godine u Stocu u Hercegovini. U Zagrebu je živio od 1943. g., gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju te diplomirao na studiju veterinarske medicine. Potom je diplomirao na studiju humane medicine u McMaster Medical Faculty u Hamiltonu, Kanada.
Duraković je postigao pet doktorata iz medicine, veterine, prirodoslovno-matematičkih znanosti, doktorat znanosti na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, poslijedoktorske studije u Oxfordu, Hamiltonu (Kanada) i počasni doktorat na Cosmopolitan University (Kansas, SAD).
Bio je znanstvenik Instituta za medicinska istraživanja JAZU, gdje je obranio magistarski rad i disertaciju. Tada je dobio stipendiju engleske vlade za medicinske studije u Oxfordu.
Specijalističke studije nastavio je i položio ispite u Engleskoj, Americi, i Kanadi. Diplomirao je i na vojno medicinskoj akademiji Fort Loevenworth, Missouri, 1991. godine, kada je promoviran u čin pukovnika Vojno-medicinskog korpusa Sjedinjenih Američkih Država.
Duraković je autor više od 250 objavljenih znanstvenih radova u priznatim međunarodnim časopisima. Njegov opus uključuje mnoga istraživanja i znanstvene radove iz područja islamskih ezoteričnih znanosti sufijskog sadržaja.
Obišao je Bliski istok u svojstvu gosta i predavača, u Saudijskoj Arabiji, Iraku, Siriji, Jordanu kao i Emiratima. Proveo je dvije godine na Institutu Kralj Fejsal u Rijadu, u svojstvu direktora Zavoda za nuklearnu medicinu.
Izabran je za predstojnika Zavoda za nuklearnu medicinu u Federalnoj bolnici Walter Reed u Washingtonu D.C. Promaknut je u zvanje profesora na četiri sveučilišta u SAD-u.
U svojstvu pozvanog profesora predavao je na mnogim sveučilištima Sjeverne i Južne Amerike, Australije, Europe, Azije, Izraela, Južne Afrike, Sovjetskog Saveza, Japana, Bliskog i Dalekog istoka. Vodio je medicinsku ekipu SAD u studijama nuklearnih eksplozija u Sibiru i Kazakhstanu. Bio je direktor Instituta za Životne znanosti (World Life Institute) u Washingtonu i New Yorku.
Književnošću se bavi od djetinjstva. U društvu istaknutih pjesnika, novelista, stvaratelja, provodio je dane najranije mladosti. Mnoge su mu pjesme objavljene u književnim časopisima u Hrvatskoj.
Bio je suradnik Hrvatskog književnog lista (HKL) prije i za vrijeme Hrvatskog proljeća. Pjesme je objavljivao u časopisima: Oko, Hrvatski književni list, Vjesnik, Glasnik, Ognjište, Zagreb te u zbirkama: Zapis o zemlji Hrvatskoj (25 pjesama) urednik Z. Duraković, Birooprema, Zagreb 1993; Vukovarsko zvono (15 pjesama), urednik Z. Duraković, SIPAR, Zagreb 1995; Lijet sarmatskog sokola (15 pjesama), urednik Z. Duraković, SIPAR, Zagreb 1995; Sat bezvremena (10 pjesama), urednik Z. Duraković, Grafos, Zagreb 1999.
U knjizi Liječnici pisci u hrvatskoj književnosti od Dimitrija Demetra do danas (urednica A. Batinić, HAZU Zagreb 2008.) objavljene su mu četiri pjesme, prenosi Hina.
