Interesantne, a čini se i neučinkovite metode, Stranka demokratske akcije koristi da povrati povjerenje građana, a nakon strmoglavog gubitka svih gradova i urbanih centara na netom završenim izborima u Bosni i Hercegovini.
Sarajevska Centrala, vjerovatno nakon kućnog Izetbegovićevog savjeta, naložila je da se u vatru gurnu dopingovani, mladi i mišićavi jurišnici. Zadaća je zauzeti medijske busije, te pokušati zakrpati SDA “belu lađu”, koja propušta vodu na sve strane.
Sve su SDA oči u Sarajevu uprte u mladog Zahiragića.
Na neosvojivu Tuzlu i Jasmina Imamovića, SDA je poslala, bivšeg boksera, prilično nepoznate kategorije i nastavnika tjelesnog odgoja, limitiranih sposobnosti, Salku Zildžića.
Mostar pokriva, potpuno nepoznat dečko, ujedno i predsjednik mladih SDA. U ostalim mjestima, vakum. Ništa.
Naime, na ovaj način SDA pokušava “iskomunicirati”, gubitak gradova, neefikasnost vlada koje vode SDA kadrovi, ekonomsku krizu i sve afere i skandale.
Malo stariji kadrovi SDA mudro šute, još uvijek uživaju u svom budžetskom komforu. Znaju da je odbrana pozicije pobjednika, koju pokušava zaposjesti kućni SDA savjet, neodbranjiva i šteti i ličnom imidžu.
Postoji jedan bitan detalj, a koji promiče mnogima kada analiziraju izborni rezultat i stanje u SDA.
Na Kongresu SDA, održanom 2019. godine, aktuelni predsjednik SDA, predložio je, a Kongres usvojio, izmjene Statuta Stranke i procedure, koje ranije nije dirao ni Sulejman Tihić, a ni Alija Izetbegović.
Sve do Kongresa u 2019., kada se unutar SDA raspišu izbori, prvo se vršio izbor nižih organa, pa tek onda viših. Tu je zapravo i ležala snaga Stranke i njenih lokalnih organizacija koje su donosile glasove, i u čiji izbor, se nisu petljali viši organi. Barem ne u značajnijoj mjeri.
Bakir Izetbegović je u potpunosti promjenio praksu. Prvo je organizovao Kongres, učvrstio svoju poziciju, te pozicije užeg stranačkog vrha. A, onda je sa tek obnovljenim mandatom, krenuo u izbor nižih organa, te vjerovatno sa legitimitetom izabranog predsjednika iza kulisa vršio uticaj na njihov izbor.
Snimak Semira Efendića, upliv Asima Sarajlića, potvrđuje tezu, a postoji i dublji uticaji, koje je jako teško dokazati.
Taj intervencionizam, SDA je na ovim općinskim izborima skupo platila. O stepenu demokratizacije Stranke, dovoljno govori i činjenica da Bakiru Izetbegoviću niko nije na Kongresu, ni smio, ni htio izaći na crtu. Za SDA to sigurno nije dobro. I u slučaju da nije bilo kvalitetnih takmičara, ali i za slučaj odsustva demokratičnosti i prisustva straha od odmazde.
Ono što dodatno ukazuje da se SDA neće popraviti, te eventulano krenuti u proces ozdravljenja je i uporno poricanje i insistiranje da je sve u najboljem redu. Odbacivanje odgovornost i priznavanje vlastitih grešaka, arogancija i narcisoidnost, odsustvo timskog duha, duboko uvriježena pohlepa kadrova, odsusustvo kreativnosti, struke, značit će kraj historijskog puta nekada respektabilne političke snage.
Umjesto sačinjavanja dubinskih analiza o stanju u društvu, o stanju u vlastitim redovima, lakše je u medije poslati bezlične momke, bez ikakvog autoriteta među narodom.
Svaka čast nabildanim momcima, ali Bošnjaci trebaju autoritete, elokventne i hrabre ljude koji ulijevaju povjerenje i koji su u stanju da se argumentovano suprotstave svim izazovima kroz koje narod i država prolaze, a toga je čini se sve manje u SDA.
