Često radim s mladim ljudima i porazno mogu reći da vjerovatno po prvi put unazad, ko zna koliko decenija, imamo generaciju koja je konzervativnija od svojih roditelja.
Ne samo da su konzervativniji u smislu životnog svjetonazora i sistema vrijednosti, a jesu i po tome, nego i u općem shvatanju života.
Nemaju nikakvog žara, nemaju akciju, nemaju potreba da se čuje njihov glas, nemaju svoju kulturu, nemaju autentični izričaj, ponajmanje imaju želju da “mijenjaju svijet”.
Uglavnom potpuna ravnodušnost prema svijetu oko njih i slijepo ispunjavanje ustaljenih obrazaca kojima su ih učili stariji.
Bojim se da iza njih nikakav trag neće ostati.
