Vlažna i nedovoljno suva drva za ogrjev mogu izazvati ozbiljne probleme s dimnjacima, pa čak i požare, upozorava Goran Trubelja, dimnjačar s više od 30 godina iskustva, ističući da mnogi građani prave istu grešku tokom sezone grijanja.
Zanimanje koje je nekad podrazumijevalo mnogo više posla u domaćinstvima i preduzećima danas se suočava s velikim promjenama zbog modernizacije sistema grijanja.
Iako priznaje da se opseg posla znatno smanjio, a time i primanja, svoje zanimanje i dalje obavlja s jednakim žarom i voljom kao na početku, piše Podravski.hr.
– Smatra se da je sve prljavo, omalovažava se ta struka, a u stvari je raznovrstan posao, jer svaka kuća je drugačija, svaki objekat je drugačiji. Razgovaramo s ljudima, mi smo im odmah i psiholozi, pravimo im društvo. Imamo puno starijih domaćinstava i ljudi vole da im se dođe, malo porazgovara i naravno napravi posao. Meni je zanimljivo i ja ga još uvijek volim raditi. Šteta što mlade to ne zanima, valjda je potcijenjena struka”, govori Goran koji je dimnjačarski posao zavolio još kao dječak.
Tokom ljeta pomagao je ocu koji je takođe bio dimnjačar, iako nije vjerovao da će se i sin odlučiti za isto zanimanje.Gorana je, međutim, posao odmah privukao. Svidjelo mu se što nije vezan uz jedno mjesto, što se mnogo kreće i boravi na svježem vazduhu, ali najviše ga je osvojila komunikacija s ljudima.Posebno mu je zanimljivo bilo što je kao dimnjačar mogao ulaziti i u objekte u koje inače ne može svako, a posla je bila preko glave. Danas su okolnosti bitno drugačije.
Najteži je period od proljeća do početka sezone grijanja, kada posla nema toliko kao tokom hladnijih mjeseci. Tada se obavljaju određena mjerenja, među kojima je i kontrola rada ložišta.S početkom sezone grijanja obveza je više, ali Goran ističe da nijedan radni dan nije jednak. S plinskim dimnjacima uglavnom ima manje posla, dok oni na kruta goriva, posebno drva, zahtijevaju više vremena i rada.
Promijenili su se i uslovi u kojima dimnjačari rade jer su domaćinstva danas drukčije uređena nego nekada.– Tu su i pripreme i čišćenje. Domaćinstva su sad sređena, to ne znači da prije nisu bila, ali sad je to sve moderno sređeno i uređeno, parketi, namještaj, mora se sve zaštititi da ne dođe do nekakve štete i puno vremena se gubi na to. Prije su bile zidane peći, došli ste, napravili ste posao, gospođe nisu bile uvrijeđene ako se malo naprašilo, takav je sistem grijanja bio – prisjeća se Goran.
Iako se posao tokom decenija znatno promijenio, odnos s ljudima ostao je ono što ga najviše veseli. Kaže da ga domaćini redovno srdačno dočekuju, a posebno mu je drago što ga ne doživljavaju kao smetnju, nego kao dobrodošlog gosta.Dimnjačari se tradicionalno povezuju sa srećom, a Goran se i danas često susreće s ljudima koji se pri njegovu dolasku hvataju za dugmad.
– Simpatično mi je kako me ljubazno dočekaju, uvijek sam dobro došao gost, a ne nekakva smetnja. Često se hvataju za dugmad, zadnjih godina sve više, a gospođe kažu da im nosim sreću – govori Goran kojem upravo takvi susreti daju dodatnu volju za rad.
Tokom više od tri decenije rada doživio je i brojne neobične situacije. Posebno pamti jednu veliku kotlovnicu s visokim i širokim dimnjakom iz kojeg je spašavao dvije male sove. Ali, životinje nisu jedino što je pronalazio u dimnjacima.