Svakome se dogodi da zaboravi nečije ime, zagubi ključeve ili ne može da se sjeti zbog čega je ušao u neku prostoriju. Takvi trenuci često izazivaju zabrinutost, posebno kada primijetimo da se ponavljaju kod starijih članova porodice, ali na zaboravnost se žale i mnogo mlađi ljudi.
Da li je riječ o posljedici svakodnevnog opterećenja, prirodnim promjenama koje dolaze s godinama ili prvim znacima Alchajmerove bolesti? Gdje je granica između ovih stanja i kada problemi s pamćenjem zahtijevaju pregled, objašnjava prof. dr Smiljana Popović Kostić, neurolog sa Klinike za neurologiju Vojnomedicinske akademije (VMA).–Činjenica je da naše kognitivne sposobnosti opadaju sa starenjem. Starijim osobama potrebno je malo više vremena da nešto nauče, upamte ili se prisjete, ali one to ipak uspijevaju, naročito kada ih podsjetimo. Povremena zaboravnost sama po sebi ne znači Alchajmerovu bolest, već može biti dio normalnog starenja. S godinama je uobičajeno da osobi ponekad treba više vremena da se sjeti nečijeg imena, gdje je ostavila neki predmet ili šta je željela da kaže. Važno je da ima sposobnost da se prisjeti i da se takve smetnje ne pogoršavaju – objašnjava prof. dr. Popović.
Suštinska razlika je i u tome što je kod normalnog starenja očuvana sposobnost samostalnog funkcionisanja, naglašava neurolog.Kod početne Alchajmerove bolesti postepeno se javljaju teškoće u obavljanju aktivnosti koje su ranije bile jednostavne i rutinske, na primjer u vođenju računa o finansijama, organizovanju obaveza, korišćenju telefona ili računara, snalaženju na poznatom putu ili pravilnom uzimanju terapije – navodi.
Nerijetko se i mlađi ljudi obraćaju stručnjacima zabrinuti jer primjećuju da su postali zaboravni. Profesorka podsjeća da savremeni način života od nas zahtijeva da često radimo više stvari istovremeno i primamo informacije iz različitih izvora.Da bi neka informacija mogla da se prizove iz pamćenja, ona najprije mora biti dobro registrovana i usvojena.-Ako nam je pažnja u trenutku primanja informacije rasuta, podijeljena ili istovremeno usmjerena na više stvari, ta informacija neće biti dovoljno dobro zapamćena i kasnije ćemo imati poteškoće da je se prisjetimo. I u ovom slučaju podsjećanje može pomoći – ističe prof. dr Popović Kostić.
Na pamćenje dodatno utiču umor, hronični stres, anksioznost, depresivno raspoloženje i nedostatak sna. Zato subjektivna zaboravnost, naročito kod mlađih osoba, često nije znak neurodegenerativne bolesti, već posljedica preopterećene i rasute pažnje.
