Sud Bosne i Hercegovine je prvostepenom presudom osudio šestoricu bivših pripadnika Druge romanijske brigade Vojske Republike Srspke na ukupno 83 godine zatvora za ubistva 44 muškarca i deportaciju žena i djece iz sokolačkog sela Noveoseoci u spetembru 1992.
Momčilo Pajić osuđen je na 20 godina, Miladin Gašević na 15, a Branislav Kezunović, Željko Gašević, Jadranko Šuka i Nikola Koprivica na po 12 godina.
Tijela zvjerski ubijenih Bošnjaka, nađena su 2000.godine na smetljištu Ivan Polje. Najmlađa žrtva bio je Damir Očuz, koji je imao tek 14 godina. Ubijen je zajedno sa ocem Muneverom. Posmrtni ostaci žrtava bili su prekriveni smećem, a zločincima je bilo malo što su uradili, te su na isto mjesto gdje su bacili tijela ubijenih Bošnjaka, dovozili i bacali i ostatke džamije u Novoseocima, koju su minirali i porušili.
Na suđenju zločincu Ratku Mladiću u Hagu 2013. godine, svjedokinja Tužilaštva Munira Selmanović izjavila je da su joj srpske snage u jesen 1992. godine ubile muža i sina, zajedno s više od 40 mještana sela Novoseoci u općini Sokolac.
U izjavi, uvedenoj u dokaze u pisanom obliku, Selmanovićeva je opisala kako su srpske snage 22. septembra 1992. napale Novoseoce, a zatim svim Bošnjacima naložile da se okupe u krugu preduzeća “Metalika”, istovremeno pljačkajući njihove kuće.
Muškarci, među kojima su bili muž i 18-godišnji sin Selmanovićeve, potom su bili odvojeni od žena, djece i staraca, koji su autobusima bili upućeni ka Sarajevu. Razdvajanje je, kako je navela, naredio srpski komandant Momčilo Pajić, a jedna žena bila je ubijena na putu do autobusa zato što se brže kretala. Pajić je radno sposobne muškarce zadržao u selu pod izgovorom da će biti upućeni na rad. Niko ih, međutim, više nije vidio žive.
U jesen 2000., u masovnoj grobnici u Ivan Polju pronađene su žrtve iz Novoseoca, a Munira Selmanović, kako je posvjedočila, prisustvovala je ekshumaciji i prepoznala posmrtne ostatke svog sina.
Ona je kazala i da je tijelo njenog supruga pronađeno tek 2012. godine “zato što su ga premještali iz grobnice u grobnicu”.
– Svi su bili živi kad su nas potrpali u autobuse. Nikad ih više nisam vidjela. Nikad – kazala je Selmanović dodajući:
– Tu sam pronašla svoje dijete. Bilo ih je četvorica u toj rupici. Prepoznala sam ga po lančiću, džemperu, obući i po koščicama. Kosti svog djeteta poznajem. S prednje strane, džemper je bio netaknut, kao da metak nije prošao, ali kad su ga okrenuli, imala sam šta vidjeti, ispali su meci – opisala je svjedokinja.
Munira Selmanović je svjedočila u Hagu i na suđenju zločincu Radovanu Karadžiću.
Prvostepenom presudom su krivice oslobođeni Dragomir Obradović i Aleksa Gordić. Rješenjem Suda je Pajiću, Kezunoviću, Gaševićima i Šuki određen pritvor. Miladin Gašević i Šuka se nisu pojavili na izricanju presude. Od početka suđenje su zbog smrti obustavljeni postupci protiv Milana Tupajića i Momira Kezunovića, dok je kasnije optužen bivši komandant Druge romanijske motorizovane brigade VRS-a Radislav Krstić koji se nalazi na izdržavanju kazne u Estoniji koju mu je zbog pomaganja u genocidu izrekao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.
