Mostarska glumica, pravnica i bivša novinarka Nina Popović u 28. godini prvi put ove godine izlazi na lokalne izbore u rodnom gradu.Kao dobra poznavateljica situacije u gradu koji nije imao izbore 12 godina, otvoreno za Klix.ba govori o teškoćama s kojima se nose mladi, zanemarenoj kulturi, poremećenim vrijednostima i svemu onome što tjera mlade na odlazak iz zemlje, ali i očekivanju promjena s konačnim danom demokratije 20. decembra.
“Veseli me pomisao na to da prvi put izlazim na ovogodišnje lokalne izbore i vjerujem da će se ovog puta sve promijeniti nabolje. Nadam se da ljudi shvataju da je moć u njima i da mogu promijeniti situaciju samo kada osjete da su oni sami dio promjene. Činjenica je da je vladajući establišment dugo nezakonito, nehumano i nepošteno vladao i vrijeme je da konačno svi skupa idemo ka evoluciji”, iskreno će Nina na početku razgovora za Klix.ba.
Zbog toga bi, kako naglašava, voljela da nijedna osoba s pravom glasa iz Mostara ne dopusti sebi da je neko uvjeri u to da njen glas ništa ne mijenja.
“Glasanjem mijenjamo svijest, a time i stanje u kojem se nalazimo. Ako se pomirimo s tim da nema nade, onda se svi trebamo zapitati koji je smisao života”, iskreno će Nina.
Ova Mostarka je nedavno napunila 28 godina, diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru na kojem je i magistrirala u oblasti kaznenog prava i veoma je svjesna da je njeno pravo da bira i da bude birana propisano Ustavom, ali kršeno više od decenije, kao i njenim vršnjacima.
“Naravno da znam sva svoja prava. Povređivala me pomisao da sofisti koji su na vlasti krše sva moja prava i uzimaju sebično ono što im ne pripada. Niko ne biva kažnjen i niko ne biva odgovoran za sva nedjela. Ponašaju se kao hijene ne poštujući nikakav etički ni duhovni kodeks, dok zakon za njih odavno nema nikakvu snagu”, oštro će Nina.
Smatra da je kolektivna svijest u Mostaru zbog toga u stagnaciji cijelog njenog života, punih 28 godina.
“Uništili su nam djetinjstvo, uništavaju nam sadašnjost, a budućnost s njima nam je siva i neizvjesna. Ljudi su ugnjetavani, zatočeni, obespravljeni, emocionalno, duhovno, psihički i fizički slomljeni. Sramotno je da se mi 28 godina uopće ne bavimo evolucijom, nego i dalje živimo u blijedim sjećanjima na diskutabilnu povijest, dok se držimo ove, sad već fiktivne povijesti koja nas i dalje guši u balonu apatije i besmisla. Ovdje se znanje ne cijeni, to se pokazuje sramotno niskim plaćama, neuplaćivanjem doprinosa, mobingom, direktnom i indirektnom diskriminacijom na svim poslovima. To je nacionalna sramota i to ne bi smjelo tako biti ni u paralelnom kosmosu. Mladi, kao ni većina zrelih ljudi, ne vide ni smisao u poznavanju svojih prava kad su svakodnevno svjedoci kršenja istih na svakom nivou. Ne vide izlaz iz ovakve situacije i napuštaju svoje domove u nadi da će ih neko negdje cijeniti. Odlaze da bi stekli bolju edukaciju i bolje uslove života i da bi njihovo postojanje imalo nekog višeg smisla”, ističe Nina.
Nastavlja govoriti kako je duboko pogađa činjenica da su se gotovo svi njeni prijatelji odselili, o čemu je i sama razmišljala.
“Maštala sam i sama o odlasku, ali sam onda shvatila da ja ne mogu sada odbaciti sve godine školovanja, edukacije, rada i iskustva, pa otići u Njemačku i početi od nule s poslovima za koje se nisam školovala. To nema smisla, ipak je moja porodica ovdje ostala u ratu, borili su se s neopisivim teškoćama da mene obrazuju i sigurno nisu bivali zatočeni u atomskim skloništima bježeći od granata sa ciljem da budem u tuđini obavljajući poslove koje domicilno stanovništvo tih zemalja nikad ne bi obavljalo. Odlučila sam ovdje iscrpiti sve mogućnosti, znanja i vještine koje posjedujem i za sada mi ide. Pa i ako odem želim da znam da sam dala sve od sebe da ostanem ovdje”, priznaje nam Nina.
Za stanje koje vlada decenijama ona krivi loš edukacijski sistem kojim, kako naglašava, vladaju sofisti.
“Kad shvatite da ste se školovali sedamnaest punih godina, od osnovne škole do fakultetske diplome, doživite blagi šok. Zapitate ste kako oko vas svi nisu genijalci? Kada naglas sebi kažete da ste sedamnaest punih godina svakodnevno slušali nečija predavanja o nečemu i da nakon toga niste efikasno osposobljeni za obavljanje tih poslova i da morate biti na milosti i nemilosti svojih šefova, onda shvatite da nam je edukacijski sistem doživio kolaps. Svakodnevno smo svjedoci katastrofalnih grešaka stručnjaka iz svih oblasti i ovo je šokantno budući da se greške nižu bez sposobnosti da se isprave. Nije više problem ni u greškama, već u nesposobnosti da se isprave”, smatra Nina.
Ona svoje teze potvrđuje činjenicom da nikada niko nije mogao vidjeti da establišment Njemačke ili bilo koje ekonomski stabilne zemlje šalje svoju djecu u BiH da se školuju.
“Zato svakodnevno gledate kao naš establišment šalje našu djecu da se školuju u Njemačku i ostale bolje zemlje, još ih i uvjere da im je tamo bolje, dok su daleko od svog doma i svoje djedovine. Vladajući sofisti ovakvim odnosom direktno ponižavaju naše škole, fakultete, profesore, nastavnike i buduće stručnjake u svim oblastima. Kod nas establišment uopće ne poznaje pojam domoljublja”, ustvrdila je Nina.
Svemu doprinosi, kako kaže, i činjenica da je Mostar nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma izašao kao podijeljen grad, a vlast se ne može nikako dogovoriti za opće dobro, što djeluje konfuzno na nju i mnoge druge.
“U Mostaru imamo duple škole i fakultete i državne institucije, a opet nema posla za svakoga, pa je onda upitna logika političkog vodstva na svim nivoima u BiH. Paralelno sa svim ovim duplim institucijama i školama, pravimo i nove stambene prostore, što na zakonitim, što na nezakonitim mjestima, dok nam se stanovništvo masovno iseljava. Izgleda da je logika davno napustila BiH pa je najbolje da se svi malo liječimo kroz umjetnost, psihologiju i duhovnost, jer, kako kaže Krleža, ljudske gluposti odgonetati nije nimalo lak zadatak”, kaže Nina.
Da je tako svjedoči i njen životni put, a priča nam da je kao aktivna studentica po završetku fakulteta odmah odradila pripravnički staž u mostarskom advokatskom uredu gdje je zastupala klijente na sudu, sakupljajući znanje o zakonima, sudstvima, ali nije dobila posao.
“Uživala sam u obavljanju advokatskih poslova. No ne možete ostati u tuđem advokatskom uredu zauvijek, osim ako vam taj ured nije i nasljedstvo. Završila sam pripravnički staž i morala sam naći nešto novo, ali posla u struci nije bilo pa sam dobila priliku da se okušam kao novinarka Informativnog programa i vanjske politike na Federalnoj televiziji. Odselila sam u Sarajevo i počela od nule u novom poslovnom okruženju”, priča Nina za Klix.ba.
Godinu kasnije vraća se u rodni Mostar gdje je dobila poziv da bude glumica u Pozorištu lutaka u Mostaru, a potom i u Hrvatskom narodnom kazalištu s obzirom na to da se glumom, pored svega, bavila od malih nogu.
Sada je zaposlena kao glumica u mostarskom Pozorištu lutaka, a zaigra i na daskama u Hrvatskom narodnom kazalištu kao vanjska saradnica i da je okruženje bolje živjela bi punim plućima.
“Meni je gluma posao i najbolja umjetnička psihoterapija, jer kroz glumu pokrećemo svjetove, učimo ko smo, šta smo i šta nas pokreće i tu su sve emocije dobrodošle. Samo na pozorišnim daskama možete da budete šta hoćete, da se osjećate kako hoćete i bivate potpuno slobodni bez osude. Kroz dramu je glumac u prvom planu, a u svijetu lutaka glumac biva poništen, jer svu energiju i magiju svog ljudskog bivstvovanja prebacuje u lutku koju svi gledaju kako biva oživljena. Za mene animirati lutke znači biti dio više umjetnosti, biti dio nečega što je veće od mene same. To je emotivna psihoterapija pobjede vlastitog ega koji nas uvijek vuče u dekadenciju. Lutke te uče da je smisao u davanju ljubavi, da je smisao nekada da samo budeš kanal kroz koji će teći ljubav i to je neopisiva lakoća postojanja s lutkama na daskama”, pojasnila je Nina.
Govoreći o svom poslu koji je, kako kaže, duhovno ispunjava, podsjeća da je ne samo teatar, nego cjelokupna kultura na niskim granama upravo zbog lošeg odnosa vladajućih struktura i vjeruje da će se to uskoro promijeniti.
“Solucija bi bila da se nakon lokalnih izbora sve državne institucije organiziraju da počnu efektivno djelovati u skladu sa svojim funkcijama. Ovo nije ništa kompleksno. Dovoljno je vidjeti kako djeluju zemlje poput Švedske, Njemačke ili Finske, dakle naš establišment ne mora ništa sam izmišljati i namaštavati, već se samo pozabaviti implementacijom njihovog sistema kod nas da nam svima bude bolje”, zaključila je Nina u razgovoru za Klix.ba.
Na kraju napominje da oni koji su ostali u BiH nemaju bolju opciju od očekivanja promjena uz obavezno glasanje za one kandidate koji bi mogli donijet promjene nabolje.
“Previše smo dozvoljavali sistemsko uništavanje okoline, gradova, države, politike, istjerivanja mladih, ponižavanje ljudi s niskim plaćama i krajnje je vrijeme da to stane”, poručuje Nina iz Mostara.
