Njemački mediji pišu o mogućnosti uključivanja zemalja zapadnog Balkana u šengenski prostor, ali i o sporu oko planova Berlina da smanji kvotu za radne migrante iz regije.
Proširenje šengenskog prostora na zapadni Balkan u interesu je Evropske unije, piše u gostujućem komentaru za list Neue Zürcher Zeitung (NZZ) Christoph Bender, zamjenik predsjednika nezavisnog istraživačkog centra Evropska inicijativa za stabilnost (ESI).
“Evropska unija trebala bi državama zapadnog Balkana ponuditi plan za pristupanje šengenskom prostoru, evropskom prostoru slobodnog kretanja bez graničnih kontrola. To bi bio dobrodošao poticaj kredibilitetu EU-a. A s obzirom na to da komšije u šengenskom prostoru moraju usko sarađivati u pitanjima sigurnosti, to bi istodobno bio način da nekadašnji protivnici prevladaju svoje granične sporove, što bi pridonijelo trajnom miru”, ističe Bender, prenosi Deutsche Welle.
Inovativan način za jačanje kredibiliteta
On uočava da EU teško uspijeva ostvariti utjecaj, čak i u svom neposrednom komšiluku – a upravo je to, smatra, područje u kojem je ostvarila svoje najuspješnije vanjskopolitičke rezultate. Pritom dodaje da je proširenjem nekadašnje države istočnog bloka pretvorila u prosperitetne, miroljubive demokratije.
Bender navodi da bi ponuda plana za članstvo u šengenskom prostoru bila inovativan način da EU ojača svoj kredibilitet i stvori dodatne poticaje za reforme, te objašnjava kako bi to moglo funkcionisati:
“Države članice zadužile bi Komisiju da izradi katalog kriterija: šengensku pravnu stečevinu – kontrolu vanjskih granica, viznu politiku, Šengenski informacijski sistem, policijsku saradnju, zaštitu podataka – uz dodatne uslove u području vladavine prava. Komisija bi svakih šest mjeseci izvještavala o napretku, a čim neka zemlja ispuni sve kriterije, države članice morale bi dati saglasnost u Vijeću EU-a. Reforme i intenzivnija saradnja koja iz njih proizlazi mogu ojačati sigurnost, umjesto da je oslabe.”
Stabilizacija najosjetljivijih država regije
U komentaru za švicarski list Bender ocjenjuje i da bi reforme i konačno članstvo pomogli stabilizaciji najosjetljivijih država regije – Bosne i Hercegovine, Srbije i Kosova – gdje Bošnjaci, Srbi i Albanci žive s obje strane granica.
“Otkako je članstvo u EU-u postalo sve udaljenije, vraćaju se opasni narativi s kraja osamdesetih godina, koji su doveli do ratova devedesetih, a s njima i ideja o pomicanju granica duž etničkih linija – što su 2018. godine pokrenuli predsjednici Srbije i Kosova. Državni pogreb koji je Srbija organizovala za Ratka Mladića, osuđenog za genocid u Srebrenici, samo je najnoviji podsjetnik na to.”
Upravo zato što te snage jačaju, EU-u je potreban kredibilan protuprijedlog, a Schengen bi mogao biti jedan od njih, naglašava u komentaru za Neue Zürcher Zeitung Christoph Bender i zaključuje: “Takav bi plan EU stajao malo, a pristupile bi mu samo zemlje koje su ozbiljno spremne na reforme. No i sam bi proces EU-u dao veći utjecaj i omogućio joj da povrati dio izgubljenog kredibiliteta. Još važnije, Balkanu bi ponudio nešto bolje od sljedećeg spora oko toga gdje trebaju prolaziti granice – granice koje više ne bi imale nikakvo značenje.”
Useljavanje bez mnogo buke
U tekstu naslovljenom “Ovisimo o radnoj snazi sa zapadnog Balkana”, njemački list Die Zeit piše o planovima vlade u Berlinu da smanji broj radnih migranata iz jugoistočne Evrope koji dolaze u zemlju. Autor Simon Langemann piše o takozvanoj “Uredbi za zapadni Balkan”:
“Uredba za zapadni Balkan? Nikad čuli? Nije ni čudo. Radni migranti iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Srbije u migracijskim su raspravama prilično rijetko u fokusu. Možda i zato što njihovo useljavanje funkcioniše bez mnogo buke. Ljudi iz tih šest zemalja, za razliku od većine doseljenika, ne moraju dokazivati znanje njemačkog jezika niti stručne kvalifikacije. Potreban im je samo posao u Njemačkoj. I sreća da dobiju jedno od mjesta predviđenih godišnjom kvotom – koja trenutačno iznosi 50.000.”
Ima li opravdanja da se kvota prepolovi?
Langemann podsjeća na to da je tu uredbu 2016. godine uvela koalicija demokršćana i socijaldemokrata, jer su tada mnogi sa zapadnog Balkana podnosili bezizgledne zahtjeve za azil, dok su u Njemačkoj mogli dobro poslužiti kao radna snaga. Kvotu je, dodaje, 2024. godine udvostručila vlada socijeldemokratsko-zeleno-liberalne, na 50.000, a aktuelna demokršćansko-socijaldemokratska koalicija sada je ponovo želi prepoloviti. Je li to opravdano?
Prema pisanju lista Die Zeit, Savez njemačkih udruženja poslodavaca (BDA) smatra da to nije opravdano, jer i dalje postoji velika potreba za radnom snagom. “To pogotovo vrijedi za sektore u kojima ljudi sa zapadnog Balkana često pronalaze posao: ugostiteljstvo, logistiku i građevinarstvo. Upravo bi građevinski sektor, zahvaljujući milijardama iz posebnog fonda savezne vlade, trebao imati pune ruke posla. Međutim, upravo bi to jačanje moglo biti ‘osujećeno’, upozorava BDA u dokumentu koji je nedavno objavio kao reakciju na prijedlog koalicije.”
Vanessa Ahuja, članica uprave Savezne agencije za zapošljavanje (BA) zadužena za međunarodne poslove, upozorava da bi prepolovljenje kvote oslabilo uspješan model useljavanja s visokom integracijom na tržište rada. “Daljnje smanjenje kvote dodatno bi otežalo kompanijama pristup radnoj snazi”, stoji u odgovoru BA-e na upit Die Zeita.
Na upit koji je njemački list uputio nekolicini zastupnika CDU-a u Bundestagu javila se Sandra Karstensen, koja je dugo radila u menadžmentu jednog aerodroma.
Ona smatra da bi Uredba za zapadni Balkan trebala ostati na snazi u sadašnjem obliku, a ne da se ograničava.
