Za PRESS piše: Mustafa Cerić
“Ćor” je bosanska riječ turskog porijekla koja znači “slijep”; “sokak” je isto tako bosanska riječ turskog porijekla koja znači “ulica”. Kad ih se spoji u jedan složeni izraz “ćor-sokak”, dobije se značenje “slijepa ulica”. Kad se prenese na pitanje stanja nacije, ćorsokak znači bezizlazno stanje ili kritična situacija, koja nastaje kad vođe nacije izgube vid ili zaborave viziju.
Očito Turcima se to često događalo pa su to stanje nazvali pravim imenom – ćorsokak. Englezi to nazivaju “stalemate” (pat pozicija), a Francuzi” “impasse” (neprolazni put ili slijepa ulica). U žargonu bosanskog jezika ćorsokak se opisuje: “nemaš kud”! Vrati se tamo odakle si pošao kako bi osmislio prolazni put do cilja. Put koji si naćorio je ćorsokak.
Turci su ostavili mnogo riječi i pojmova u Bosni, koji nas podsjećaju na mnoge povijesne situacije od kojih je situacija „ćorsokaka“ i danas vrlo aktualna. Je li bosanska politika danas u ćorsokaku? Ko se u Bošnjaka igra političke žmire s maskom na očima? Nije li žmira dječja igra? Kad će Bošnjaci/Bosanci politički odrasti? Kad će skinuti maske s očiju da vide zid, kojeg ne mogu preskočiti, već ga moraju zaobići da biše došli do cilja? Ko smije reći vođama nacije da skinu maske s očiju? Niko im to ne smije reći zato što oni uživaju s maskama na očima? Postali su ovisni o njima? Maske ih štite od infektivne svjetlosti, koja ih izvodi iz tame njihove sujete i gordosti.
Ćorsokak ne mora biti fizički. Čak je opasniji po naciju i državu ako je ćorsokak mentalni. Mnogo teže ga je zaobići zato što se žarko želi da ga se preskoči. A ne može se preskočiti jer mentalni zid ćorsokaka je kao živi pijesak što ga se više pokušava preskočiti, zid sve više postaje veći i veći. Nema druge, mora se vratiti tamo odakle se poteklo. Ali to je mentalno najteže zato što se mora priznati i greška ispraviti. To, međutim, mogu uraditi samo velike vođe, koji su savjesni i odgovorni za sudbinu nacije i države. Inače, malo je takvih velikih vođa u povijesti čovječanstva, a kamoli u našoj Bosni. Nemam namjeru da vas nerviram, ali imam potrebu da vam kažem da kao nacija i država Bošnjaci/Bosanci nisu nikad bili u boljoj političkoj i moralnoj poziciji kao što su to danas.
Fali im samo jedna stvar, a to je savjesno i odgovorno političko i moralno vodstvo (leadership). Fali im ona iskrenost, koja ih je oduvijek krasila; fali im ona hrabrost s kojom su se oduvijek dičili; fali im ona pravednost na koju su oduvijek bili ponosni; fali im ona mudrost koja ih je oduvijek vodila pravim putem do željenog cilja; fali im nacionalno i državno vodstvo koje može ozbiljno da shvati da:
- nikad u hiljadugodišnjoj/tisućljetnoj povijesti Bosna nije bila toliko poznata i priznata u svijetu kao što je to danas;
- nikad nije imala više iskrenih prijatelja i simpatizera kao što ih ima danas;
- nikad nije više napisano knjiga o Bosni i Bošnjacima/Bosancima na gotovo svim jezicima svijeta kao što se piše danas;
- nikad nije bilo više poznatih i priznatih bosanskih talenata u nauci, kulturi, umjetnosti, sportu… kao što ih ima danas;
- nikad Europa i svijet nisu toliko brinuli o integritetu i suverenitetu bosanske nacije i države kao što brinu danas, nekad više nekad manje, ali brinu iz osjećaja grižnje savjesti za propust genocida;
- nikad se na jednom mjestu sa jednim glasom nije okupilo toliko svjetskih šefova i država da osude srpski genocid nad Bošnjacima/Bosancima i negaciju istoga kao što se okupilo na 11. juli ove godine povodom dvadeset pete godišnjice od genocida;
- Bosna nije nikad imala više dobronamjernih prijatelja u Europi i svijetu koji nastoje skinuti maske sa očiju bosanskim političarima kako bi vidjeli izlaz iz političkog i moralnog ćorsokaka, u kojeg sami sebe dovode svojim nemarom, neznanjem, nebrigom, neodgovornošću, nezrelošću i unutarnjim svađama, koje nemaju nikakvog smisla. I sami se čude kako bosanski političari, posebno Bošnjaci, ne mogu da shvate da u tim njihovim svađama – svih protiv svih – nema i ne može biti pobjednika, već su svi samo gubitnici na račun bosanske nacije i države.
Nije li ovo povijesna prilika da bosanskim potomcima ne ostavljamo dugove, koje će morat plećati krvlju? Jest to povijesna prilika za one koji su savjesni i svjesni svoje odgovornosti za sudbinu bosanske nacije i države pred Bogom i ljudima. A onima koji toga nisu svjesni, Bog će i povijest presuditi. No, volio bih da svi upamte, a to je da se pametni i odgovorni političari bore za „win-win“ situaciju, gdje svi pobjeđuju, a ne za „knockdown“ politiku, gdje svi neminovno gube/gubimo.
Vrijeme je, dragi moji, da se dođe pameti!
Što prije to bolje!
Nadam se da neće biti isuviše kasno! Amin!
