Godinama je Sebija Izetbegović, korak po korak, krčila sebi put prema poziciji prve dame. Ne prve dame kao supruga člana Predsjedništva BiH, već prve dame u SDA i prve dame u Bošnjaka. Time je formalni predsjednik SDA Bakir Izetbegović, na njenom putu slave, sklonio se (čitaj gurnut) u stranu, i tako postao „de franko i de jure“ samo prvi gospodin koji slijepo sluša sve njene naredbe.
Nekada najjača bošnjačka i bosanska stranka, koju je zajedno sa nekolicinom bosanskih patriota osnovao njen svekar Alija Izetbegović, zahvaljujući profesoricinim bolesnim ambicijama, nikada nije bila u ovako teškoj poziciji, niti je toliki broj istaknutih i značajnih ljudi u SDA, bio nezadovoljan autokratskim načinom vladanja ovog bračnog para.
Dok je njen svekar bio član Predsjedništva BiH i predsjednik SDA, a suprug Bakir tek direktor Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, Sebija je uvijek sjedila negdje u desetom redu kada je riječ o manifestacijama, ili nije uopće ni dolazila na njih. Gotovo da se nikako nije ni eksponirala javno.
Nakon što je SDA preuzeo rahmetli Sulejman Tihić, a Bakir bio zamjenik predsjednika, Sebije nije bilo ni tada previše u javnosti. Ponegdje se pojavljivala, i privlačila pažnju javnosti, skupocjenom garderobom i nakitom na sebi. Bila je u to vrijeme ljekar specijalista ginekologije i akušerstva.
I osvanuo je taj kobni februar 2009. godine, kada kreće njen nagli uspon ka slavi, na kojem je gazila, a i danas gazi preko leševa.
Prvo je imenovana za direktoricu discipline za ginekologiju, akušerstvo i pedijatriju KCUS-a, da bi u julu 2011. uz funkciju direktorice discipline imenovana i za šefa Klinike za ginekologiju i akušerstvo.
U novembru 2012. godine bila je šef GAK-a, da bi u martu 2013. godine, na izrežiranoj sjednici Upravnog odbora Opće bolnice „Prim.dr. Abdulah Nakaš“, naprasno smijenjen dotadašnji direktor Bakir Nakaš, a ona kao „najreferentnija“ izabrana za direktoricu.
U to vrijeme, 2013. godine rahmetli Tihić veći dio vremena provodi na liječenju, što u inostranstvu što u BiH. Istovremeno, u SDA počinje bitka za poziciju predsjednika, počinje da jača pozicija Bakira Izetbegovića, a samim tim i Sebijina. Od oktobra 2014. godine, kada je Izetbegović pobijedio u utrci za člana Predsjedništva BiH, a posebno od maja 2015. kada je izabran za predsjednika SDA, njegova supruga izbija u prvi plan.
Nakon što je „zadovoljila apetite“ u Općoj bolnici, poželjela je da preuzme KCUS. Ponovo izrežirana sjednica UO čiji su članovi podobni i njoj odani kadrovi, imenuju je za direktoricu KCUS-a kao jedinog prijavljenog kandidata na konkurs!?
I ne zaustavlja se Sebija ni na tome. Preko noći je pokušala ugasiti Opću bolnicu, te tako postati suverena vladarica zdravstva u Kantonu Sarajevo. Ljekari Opće bolnice, građani i opozicione političke stranke pobunile su se protiv te njene samovolje, te je plan ad hoc „ubijanja“ Opće bolnice zaustavljen.
Do kada, niko sa sigurnošću ne može reći, jer su trenutno u Kantonu Sarajevo na sceni zakulisne igre koje se provode pod plaštom reforme zdravstva, a sve u cilju gašenja Opće bolnice. Ni korona, ni smrt stotine ljudi od ove pošasti, niti širenje epidemije, onkološki, kardiološki, nefrološki…. i ini pacijenti koji čekaju na milost i nemilost, ne zaustavljaju „gospodaricu života i smrti“ u Kantonu Sarajevo, da ostvari svoje paklene planove.
Otvoreni sukob sa prof.dr. Ismetom Gavrankapetanovićem i svim ljekarima koji rade u Općoj bolnici, ali i ostalima koji se ne slažu sa profesoricom, rasplamsala je u vrijeme kada građani strahuju od toga da se razbole, jer ne znaju kad će, ko će ih i gdje primiti da se liječe. No, njoj to nije bitno. Bitno je samo da se sveti Ipetu, i svima koji ne misle njenom glavom.
Čak ni pozicija direktorice KCUS-a ne zadovoljava njene bolesne ambicije. Diktatorski se ponaša prema ljekarima i zdravstvenom osoblju na KCUS-u odakle je otišao veliki broj najkvalitetnijih kadrova. Nekada joj je cilj bila samo Opća bolnica, a sada bi cijelo zdravstvo da drži pod kontrolom.
Dok je gradila svoju poziciju u zdravstvu, istovremeno se uvlačila u sve političke pore unutar SDA. Bila je imenovana za predsjednicu Odbora za zdravstvo SDA. Na tim je sjednicama uglavnom pričala o svojim željama i planovima, ili pak mahalala o drugim članovima SDA.
Uvalila se i u Savjet SDA, koji je svojevremeno vodio danas ministar sigurnosti BiH Selmo Cikotić. Cikotić je bio samo formalno šef Savjeta, jer kad na sjednicu uleti profesorica, naravno kasneći i po pola sata, sjela bi tik do Selme i ona preuzimala vođenje sjednice.
Njen sve prodorniji upad u sami vrh stranke, već tada je značio da su joj ambicije goleme. Pokazalo se to na izborima 2018. godine, kada je bila kandidovana unutar SDA za članicu Predsjedništva BiH. U posljednjem je trenutku odustala, te je mjesto prepustila Šefiku Džaferoviću.
I tada se dogodilo ono, na čemu su niti Sebija, a ni Bakir, bili zahvalni, prijateljski pruženim rukama. Jedino nju za kandidata predložila je SDA Novi Grad, lobirali za njene glasove na federalnoj listi, pomagali u kampanji.
Denis Zvizdić, iako deset, ma šta deset, stotinu kopalja ispred nje u svakom pogledu, od ljudskosti do obrazovanja, što općeg što političkog, da se ne bi stvorila svađa u vrhu stranke, sam sebe je elminisao iz utrke za kandidata za člana Predsjedništva BiH.
I kako danas bračni par Izetbegović vraća prijateljima?
Zbog izbornog debakla i katastrofe koju je SDA doživjela u Kantonu Sarajevo, zahvaljujući Sebiji, Prevljaku, Bahtanoviću… sada bi da skidaju glave u Novom Gradu. Uveli bi povjereništvo, samo da smaknu Husu Ćesira. Angažovali su tokom mjesec dana kampanje na terenu ljude, čija je zadaća bila da lobiraju za vijećnićku listu SDA, a rade protiv Semira Efendića.
Od silne mržnje, jer je Efendić otkrio aferu Asim, spremni su bili izgubiti i to načelničko mjesto, samo da se osvete Husi Ćesiru i Efendiću. Računali su da će Prevljak superiorno pobijediti na Ilidži, pri tome zaboravljajući, da običan narod, njegovi nekadašnji borci, pamte sve. I rat i poraće, kada su Prevljak i njegova ekipa lopatom uzimali za sebe, gradili vile, kupovali stanove.
Da sada ne spominjemo Ajnadžića, Koldžu, a po svemu sudeći i Fazlića u Ilijašu.Računali su da će njihovi puleni pobijediti, Efendić izgubiti, pa da se riješe jednim udarcem dvije muhe- i Huse i Semira.
Vratimo se Denisu Zvizdiću, koji je u maniru pravog gospodina, odstupio 2018. a mogao je biti član Predsjedništva BiH. I Bakir je tada hvalio ga na svakom koraku. Sretan, jer je znao da bi Zvizdićev ulazak u Predsjedništvo BiH značio za njega kraj političke karijere, Denis bi preuzeo SDA. I baš kao i Efendiću i Ćesiru, samo zbog izgovorene istine da je „car go“, zaprijetio je Bakir Denisu, svom prijatelju, da će ga tek sada upoznati, ma šta to značilo.
Nema Bakir puno izbora. Ili će razriješiti kompletan Kantonalni odbor SDA koji je kriv za katastrofu na izborima i pročistiti stranku i u ostalim kantonima, ili će ostaviti ih sve na funkcijama, a pri tome ostati bez Zvizdića koji nije tek obični član, ali i mnogih drugih diljem BiH, koji su nezadovoljni njegovim autokratskim načinom vladanja.
Vrijeme mu je da izađe ispod staklenog zvona, pa da shvati da nije baš sve tako ružičasto kakvim on vidi, ali i njegovi najbliži i najodaniji (poltroni) saradnici iz Zaklopače, Osmaka, Kalesije… koji rastjeraše sve što je bilo urbano u Kantonu Sarajevo, a za što sada on sam kaže da SDA to mora vratiti.
Nije bilo tako davno, kad je na pressu javno rekao da nema nikakvog gatačkog klana u SDA, ali da ima odličan gatački kajmak.
I da. Bakire, jeste Asim dva puta ranjen, ali je i Denis jednom, i to teško. No, izgleda nisu svačije rane za tebe iste.
(PRESS)
