Jutros je u bh. sportskoj javnosti odjeknula vijest kako će Edin Džeko uskoro odigrati svoju posljednju utakmicu u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Dijamant je istakao kako će svoj posljednji meč odigrati 2. oktobra protiv Švedske u Ligi nacija.
Mnogi su na društvenim mrežama izrazili žal za ovom njegovom odlukom, a Edinova sestra Merima ispričala je jedan zanimljiv detalj u vezi oproštaja od dresa BiH.
“Fotografija je nastala 22. marta 2024. godine prilikom Edinovog boravka u Sarajevu. Okupili smo se, ručali i razgovarali o svakodnevnici, djeci, obavezama i planovima… Iako tema nije bila fudbal, Edin je, potpuno neočekivano i s pomalo tužnim pogledom i knedlom u grlu izgovorio rečenicu koja je svima nama za stolom izmamila nevjericu, šok, a potom i suze u očima: “Razmisljao sam malo, možda je ipak to to?!”
Nije bilo dileme o čemu je razmišljao kada je to izgovorio. No, kao da ni Edin, a ni svi mi, nismo bili spremni za taj posljednji sudijski zvižduk. Kao da je falila još jedna puzla koja bi njegovu bajkovitu sportsku slagalicu učinila potpunom, a opraštanje od najdražeg dresa spokojnijim.
I, nije se ni desio. Kao da je neko ko to ipak vidi sve, odlučio da vrijeme jest, ali ne za kraj već za “produžetke” kakve je malo ko mogao sanjati.
Dvije godine kasnije, remi naše reprezentaciju u Beču protiv domaćina izazvao je neobjašnjiva tugu i napetost koja se mogla rezati u zraku… Ponovo smo u baražu koji nam je toliko puta donio razočarenje. Ne pamtim kad sam osjetila takvu potištenost.
“Nije zaslužio ovakav oproštaj” misao je koja me je naprosto obuzela. I opet se nije desio! Desio se najljepši mogući rasplet, najljepša sportska završnica kakvu niko ni u najluđim kalkulacijama nije mogao predvidjeti.
domovine zavijorila se na Svjetskom prvenstvu u SAD-u i Kanadi, a predivni Zmajevi predvođeni kapitenom Edinom, priuštili su vjerovatno najemotivniji mjesec svima nama koji Bosnu i Hercegovinu nosimo u srcu.
Sigurna sam da ne postoji mjerna jedinica kojom bismo mogli izmjeriti Edinovu bezuslovnu ljubav i poštovanje prema domovini.
Koliko je duše, godina odvojenosti od porodice i iskrene požrtvovanosti stalo u priču zvanu “reprezentacija”, suvišno je govoriti.
Sudijski zvižduk koji će označiti kraj jedne predivne sportske priče bez ijedne mrlje, rekla bih, desit će se vjerovatno baš onda kada je i trebao. Nakon što je posljednja puzla našla svoje mjesto. Nakon što je ponosno, s rukom na srcu i sjajem u očima Edin još jednom poveo svoje mlađe saigrače na svjetsku fudbalsku smotru najboljih i još jednom doživio neopisivu radost najsrčanijih navijača na svijetu!
Sigurna sam da je Edin nebrojeno puta do sada od svojih Bosanaca i Hercegovaca osjetio koliko je voljen, ali sam isto tako sigurna da će tog drugog oktobra ljubav naprosto lebdjeti u zraku i istinski obilježiti njegov oproštaj. Dobro, i pokoja suza”, napisala je Merima.
