Pismo koje je poslao prof. dr. Christoph Ph. Schließmann iz Frankfurta uzburkalo je duhove. Nijemac se požalio da se sada sve naplaćuje, da nema više onog starog štimunga, a da su cijene na Braču, na kojemu ljetuje 18 godina, previsoke.
Odgovorio mu je sada dr.sc. Petar Vušković, ekonomski analitičar. Sl. Dalmacija pismo prenosi u cijelosti:
– Poštovanom profesoru dr. Christophu Ph. Schließmannu iz Frankfurta,
Vaše pismo hrvatskim medijima doživio sam profesionalno – kao hrvatski ekonomist – ali i vrlo osobno i emotivno, kao čovjek rodom s otoka Brača, upravo onoga otoka o kojemu pišete.
Koliko sam razumio, vi ste stručnjak za strateško upravljanje u ekonomiji, pa vjerujem da ćete razumjeti i moj pogled na promjene koje su se dogodile na Braču i u Hrvatskoj.
Razumijem vaš nostalgičan pogled na nekadašnji način života na našim otocima. Nekada su određeni resursi i usluge doista bili jeftiniji i dostupniji. Međutim, Hrvatska je u međuvremenu prošla, i još prolazi kroz veliku gospodarsku i društvenu transformaciju.
Upravo zato neke pojave koje u svom osvrtu promatrate kroz prizmu nekadašnjeg načina života treba promatrati i kroz prizmu današnje tržišne ekonomije.
Uzmimo, primjerice, nautičke vezove koje spominjete i koje niste uspjeli dobiti ove godine. Ako je potražnja za vezovima danas višestruko veća nego prije, a njihov je broj ograničen, sasvim je prirodno da njihova cijena raste i da ih je potrebno ranije rezervirati. To nije hrvatska posebnost, nego osnovni mehanizam tržišta. Kada je potražnja veća od ponude, cijena raste.
Iznenadilo me vaše razmišljanje da bi tuševi trebali biti besplatni. Voda košta. Koštaju vodovodne cijevi, pumpe, održavanje sustava, odvodnja i cijela komunalna infrastruktura koja omogućuje da se vi na otoku možete slobodno istuširati.
Ako tu uslugu ne plaća korisnik, onda je netko drugi mora platiti. A na otoku to vrlo često plaćamo mi – otočani.
Kada govorimo o plaćanju, upravo tu dolazimo do zanimljivih usporedbi s Frankfurtom.
U Frankfurtu se javni WC plaća. Na Braču to nije slučaj. U mnogim restoranima u Njemačkoj vrlo često ćete platiti i kuver (le couvert), dok to u bračkim konobama u kojima jedete nije praksa. Na Braču možete otići u brojne prekrasne uvale i na plaže bez ulaznice. Možete otići na Vidovu goru, gdje je jedan od najljepših vidikovaca, bez toga da za pristup plaćate ulaznicu – za razliku od brojnih turističkih i prirodnih atrakcija u Njemačkoj i drugdje u Europi.
Ne Braču ako žednite, ne morate nužno kupovati ni vodu. Voda iz slavine je dostupna i dobra, pa je izbor na vama. To nije čest slučaj na usporedivim mediteranskim otocima pa ni u nekim gradovima južne Europe.
Dakle, kada uspoređujemo cijene i dostupnost pojedinih usluga, nije korektno izdvojiti samo ono što je na Braču danas skuplje nego nekada, a zanemariti sve ono što je i dalje besplatno ili znatno dostupnije nego na mnogim drugim europskim destinacijama.
Sami ste istaknuli da nije presudna samo cijena, nego kvaliteta.
Upravo tako.
Kada gost ruča na Braču u konobi, na terasi, uz more, na čistom zraku, s pogledom na Jadran i u ambijentu koji mu pruža iskustvo koje ne može dobiti u Frankfurtu, tada ne plaća samo hranu. Plaća lokaciju, ambijent, atmosferu i iskustvo.
To je također tržišna vrijednost.
Brač više nije Brač od prije dvadeset godina, kao što ni Hrvatska više nije Hrvatska iz vremena socijalističkog gospodarstva.
Ne možemo istodobno željeti veće plaće, viši standard, razvijen turizam, bolju infrastrukturu, kvalitetnije usluge, veća ulaganja i veću kupovnu moć, a očekivati da cijene ostanu na razini nekog prošlog vremena. Neke cijene možda jesu napuhane, ali ih ipak “tržište plaća”.
To je bit tržišne ekonomije.
Možemo, naravno, žaliti za vremenom kada je život bio jednostavniji i kada su neke stvari bile jeftinije. I sam kao Bračanin razumijem tu nostalgiju. Ali nostalgija nije ekonomski model.
Dakle, nemojmo od Brača stvarati mjesto u kojem se baš sve naplaćuje.
Ali isto tako, ne možete očekivati da nešto što do tada niste plaćali u budućnosti zauvijek ostane besplatno. Tu ste licemjerni, jer ste se naučili dobro zarađivati u Frnakfurtu a “jeftinije trošiti” u Hrvatskoj. Naš standard se polako izjednačava s europskim prosjekom. Hrvatska je treća na svijetu po rastu bogatstva (vrijednosti imovine) u zadnjih 5 godina. Dakle, stvari se mijenjaju u našu korist premda je još mnogo izazova. Prihvatite to. Ekonomski rast je omogućio i višu cijenu rada te iste čistačice koju spominjete. Ukoliko je u Frankfurtu plaćate 20-30 eur po satu, vjerujem da Vam je neće biti problem plaćati isto i u Hrvatskoj.
I za kraj, da Vas potpuno ne rastužim – na Braču još uvijek postoji mnogo toga što je besplatno.
U mnogim mjestima na otoku tuševi su i dalje besplatni, primjerice u Sutivanu. U Postirima je parking besplatan.
A ako Vas ipak uhvati nostalgija za starim Bračem, postoji nešto što Vam mogu obećati: pjesma s prijateljima u konobi ne košta ništa.
I vjerujem da će tako ostati besplatna zauvijek.
Uživajte u Braču, njegovim uvalama, plažama, konobama, ljudima i – prije svega – pjesmi s prijateljima.
Lijepo Vas pozdravljam s Brača – poručio je dr. Petar Vušković u svom odgovoru.
