Trostruki prvak Azije, Iran spada među fudbalsku elitu kontinenta, ali uprkos regionalnim uspjesima još nije uspio da ostavi ozbiljniji trag na svjetskoj sceni. U dosadašnjih šest nastupa na Svjetskim prvenstvima, “Tim Meli” nijednom nije prošao grupnu fazu.
Ipak, uoči Mundijala 2026. vlada veliki optimizam da bi se to konačno moglo promijeniti. Nakon dominantnih kvalifikacija za završni turnir u Sjevernoj Americi i uz generaciju iskusnih i kvalitetnih fudbalera, Iran na Svjetsko prvenstvo dolazi sa realnim ambicijama da izbori nokaut fazu i ostvari istorijski rezultat.U svom drugom mandatu na klupi reprezentacije, Amir Galenoei važi za jednog od najcjenjenijih iranskih stručnjaka.Tokom igračke karijere, kada je komandovao veznim redom velikana Esteghlala i nacionalnog tima, nosio je nadimak “General”.Rođeni Teheranac nije dugo čekao da po završetku karijere krajem devedesetih uplovi u trenerske vode.Nakon uspješnog trogodišnjeg perioda na klupi svog bivšeg kluba Esteghlala, Galenoei je prvi put vodio reprezentaciju od 2006. do 2007. godine, da bi se potom vratio klupskom fudbalu.Uslijedio je jedan od najuspješnijih perioda njegove karijere – između 2008. i 2013. osvojio je po dvije šampionske titule sa Esteghlalom i Sepahanom, potvrdivši reputaciju vrhunskog stratega.Na klupu reprezentacije vratio se u martu 2023. godine, a već manje od godinu kasnije odveo je Iran do polufinala Azijskog kupa. Nakon toga uslijedile su sjajne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo, u kojima je Iran izgubio samo jedan od 16 mečeva i bez većih problema izborio četvrti uzastopni nastup na Mundijalu.
Iran je kvalifikacije započeo od druge runde azijskih preliminarija. Protiv još jednog putnika na Mundijal, Uzbekistana, zabilježili su remije i kod kuće i u gostima, dok su protiv Turkmenistana i Hong Konga bili potpuno dominantni i upisali ubjedljive pobjede.Isti nivo igre nastavili su i u trećoj rundi. Mehdi Taremi, Sardar Azmun, Mohamed Mohebi i saigrači dobili su šest od prvih osam utakmica, a plasman su definitivno potvrdili 25. marta 2025. godine na kultnom stadionu Azadi, kada je Taremi sa dva gola donio remi 2:2 protiv Uzbekistana.
Iako je pobjeda protiv Velsa na Svjetskom prvenstvu u Kataru 2022. izazvala veliko oduševljenje, Iran ni tada nije uspio da prekine dugogodišnje čekanje na prolazak grupne faze.Sa čak desetoricom startera iz duela protiv Portugala četiri godine ranije i ponovo pod vođstvom Karlosa Keiroša, postojala je nada da bi ova generacija konačno mogla napraviti iskorak. Međutim, težak poraz 6:2 od Engleske na startu turnira u Al Rajanu brzo je spustio očekivanja.Kasni golovi u 98. i 101. minutu donijeli su pobjedu 2:0 protiv Velsa i vratili vjeru navijačima, ali je pogodak Kristijana Pulišića u odlučujućem meču grupe donio poraz 1:0 od Sjedinjenih Američkih Država i još jedno rano ispadanje sa Mundijala.
Samo 11 iranskih fudbalera uspjelo je da postigne gol na Svjetskom prvenstvu, a samo je jedan to učinio više od jednom – Mehdi Taremi.Jedan od najboljih napadača koje je Iran ikada imao oba pogotka postigao je upravo u porazu 6:2 od Engleske na otvaranju Mundijala u Kataru 2022. Prvi je bio tipičan gol golgetera iz neposredne blizine, dok je drugi stigao iz precizno izvedenog penala u završnici utakmice.Ehsan Hadžisafi, jedan od trojice Iranaca koji su igrali na tri različita Svjetska prvenstva, drži rekord reprezentacije po broju nastupa na Mundijalima.Ovaj svestrani fudbaler bio je starter u svim mečevima Irana na prvenstvima u Brazilu 2014, Rusiji 2018. i Kataru 2022. godine.Podjednako uspješan kao lijevo krilo, lijevi bek i centralni vezista, Hadžisafi je tokom svojih mundijalskih nastupa igrao na sve tri pozicije.I u srednjim tridesetim godinama nastavlja karijeru na visokom nivou nastupajući za Sepahan, ostajući važan dio iranskog fudbala i potencijalni adut za Mundijal 2026.
