Kler Broso, bivša komičarka i glumica, bori se sa iscrpljujućim mentalnim bolestima (bipolarni poremećaj i PTSP) od malih nogu.
Tokom tri decenije liječena je od strane psihijatara širom Severne Amerike i isprobala je skoro svaki dostupan tretman – od bihejvioralne terapije i lijekova do elektrošokova.
Danas, Kanađanka (49) sebe opisuje kao “funkcionalno terminalnu”, nesposobnu da radi, napusti kuću ili razgovara sa voljenima. Uključena je u bolnički program za pacijente sa upornim bolestima koji su iscrpili sve opcije liječenja.
– Nema više šta da se pokuša, a ja sam na kraju svog života – izjavila je za BBC.
Broso želi pristup medicinski potpomognutom umiranju (eutanaziji), u Kanadi poznatom pod akronimom MAID. Iako je legalno, trenutno nije dostupno osobama čije je jedino stanje mentalna bolest.
– Svakog jutra otvorim oči i odmah osjetim strah i anksioznost. Želim sigurnu smrt. Ne želim da moram da uradim nešto užasno – rekla je Broso.
Kanadski zakon i medicinske dileme
Kanada je planirala da proširi zakon na osobe sa teškim mentalnim bolestima otpornim na liječenje, ali je to dva puta odlagala uslijed zabrinutosti da zdravstveni sistem nije spreman.
Zbog pogoršanja svog stanja, Broso je od suda u Ontariju zatražila izuzeće od važećeg zakona.
Iako ankete pokazuju da većina Kanađana podržava MAID, pitanje mentalnih bolesti ostaje duboko podijelilo javnost.
Parlamentarni odbor nadležan za ovo pitanje saslušao je brojna upozorenja:
Neki tvrde da je potpomognuta smrt postala prečica za ublažavanje patnje invalidnih Kanađana kojima bi zapravo pomogao bolji pristup stanovanju i njezi, dok drugi ističu da je psihijatriji teško da precizno utvrdi da li je pacijent zaista neizlječiv ili samo izražava suicidalne ideje.
Bivši šef psihijatrije u bolnici u Torontu, dr Sonu Gejnd, rekao je odboru da “nijedno od tih pitanja nije riješeno” i upozorio: “Umjesto toga, imamo još više dokaza koji pokazuju da nismo spremni da osiguramo MAID za mentalne bolesti”.
Premijer Kanade Mark Karni izjavio je da čeka izvještaj odbora prije donošenja konačne odluke, rekavši da “voli da zauzima informisane stavove”.
Za Broso, odbijanje prava na eutanaziju leži u društvenoj stigmi prema psihijatrijskim pacijentima.
– Ako sutra dobijem rak, mogu da odbijem liječenje i ispunjavam uslove za MAID – tvrdila je ona, ističući da su trenutni zakoni neustavni jer pacijentima sa mentalnim bolestima uskraćuju standardizovanu njegu.
Međunarodna iskustva i statistika
Holandija, Belgija i Luksemburg dozvoljavaju asistirano umiranje (MAID) isključivo za mentalne bolesti. Rastući broj ovakvih slučajeva u Holandiji podijelio je stručnjake: jedni upozoravaju na “zarazu samoubistvom”, dok drugi to vide kao “milost” za nepodnošljivu patnju.
U Kanadi je proširenje zakona na neterminalne pacijente izazvalo oštre kontroverze nakon prijava da ljekari samoinicijativno nude MAID osobama sa invaliditetom.
Zbog toga, organizacija Inclusion Canada zahtjeva vraćanje zakona isključivo na terminalne slučajeve, uz poruku:” Ulažemo u okončanje ljudskih života umjesto da im ponudimo bolji kvalitet života”.
Pitanje pristranosti i borba za ljudska prava
Kler Broso je duboko nezadovoljna radom parlamentarnog odbora jer su njeni zahtjevi da svjedoči više puta odbijeni. Odbor se pravdao nedostatkom vremena i davanjem prioriteta stručnjacima, iako su se sami lideri odbora javno usprotivili proširenju zakona.
Da je proces problematičan, potvrdili su i pojedini članovi odbora koji su reviziju nazvali jednostranom i izrazili sumnju u objektivnost konačnog izvještaja.
Dok čeka ishod pravne bitke i jesenji izvještaj parlamenta, Broso, uprkos napadima panike, poručuje da je njena borba pitanje osnovnih ljudskih prava.
“Ne zalažem se za smrt. Zalažem se da me ne smatraju dijelom ljudskog bića” – rekla je ona.
