U opoziciji se više ne mjeri ko je za jedinstvo, nego ko je spreman da ga prvi sruši. Dok se javno ponavlja priča o „dogovoru i zajedničkom kandidatu“, iza zatvorenih vrata već se crtaju dvije kolone.
Iskru je nedavno zapalio i član Predsjedništva SDS Ljubiša Petrović, koji je otvoreno preokrenuo dosadašnju opozicionu mantru. Njegova poruka da je opozicija „20 godina izlazila ujedinjena i gubila“ i da je „kucnuo čas da se ide razjedinjeno“, koliko god da zvuči sarkastično, gotovo da otvara vrata scenariju koji je do juče bio “tabu”.
U isto vrijeme, borba za kandidaturu za predsjednika Republike Srpske sve više liči na unutrašnji okršaj nego na zajedničku strategiju. SDS je već istakao Branka Blanušu, ali isti ambiciju, što je već odavno jasno, ima i gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković. Za sada svi, bar javno, stvari prepuštaju dogovoru, ali u jednom trenutku će morati da se donese konačna odluka.
Novinar Vladimir Kovačević, kaže da je vrlo upitno ko je istinska opozicija režimu i uspostavljenom poremećenom sistemu vrijednosti u Republici Srpskoj, a ko samo želi da bude kalif umjesto kalifa.-Mislim da se oni u opoziciji, koji žele iskreno da mijenjaju ovo društvo na bolje, mogu nabrojati na prste jedne ruke. Većina želi samo da postane vlast. Teško je bilo koga ko razmišlja trezveno ubijediti da Stanivuković sa svojim PSS predstavlja istinsku opoziciju. Pogotovo nakon onoga što je pokazao u Banjaluci u posljednjih šest godina, načina bogaćenja pojedinaca oko njega i primanja u pokret ljudi sa kriminalnom prošlošću i ljudi koji su do juče bili dio režima Milorada Dodika. Nesumnjivo je da je Stanivuković politički protivnik Milorada Dodika, ali je upitno koliko želi da mijenja ili samo želi da on dođe u priliku da koristi – kaže Kovačević.
Većinu opozicije u Srpskoj, dodaje Kovačević, kontroliše Beograd na ovaj ili onaj način. Njemu je posebno zabrinjavajuće to što pojedinci pokušavaju da dokažu da je normalno biti protiv Dodika, a podržavati „nakaradni režim Aleksandra Vučića“.
