Tim Kortce već skoro dvije decenije prkosi savremenim normama živeći potpuno nezavisno na izolovanom ostrvu u kanadskom moreuzu Džordžija.
Do njegovog imanja ne vode putevi, niti postoji trajektni saobraćaj, pa se svaki dolazak i odlazak oslanja isključivo na sopstveno plovilo. Njegova priča je svjedočanstvo o čovjeku koji je gradsku udobnost zamijenio za naporan, ali ispunjen život u skladu sa prirodom.
Život na mjestu gdje ne možete jednostavno dovesti automobil pun materijala zahtjeva nevjerovatnu snalažljivost. Tim već godinama gradi kuću u kojoj namjerava da provede starost, koristeći kombinaciju tradicionalnih i lokalnih sirovina poput kamena, pijeska i drveta sa svog zemljišta.Iako koristi beton i lim za konstrukciju, svaki ekser i vreća namirnica predstavljaju ogroman logistički poduhvat. Njegov dom nije samo sklonište, već i simbol samodovoljnosti – struju crpi iz sunčeve energije, a žeđ gasi filtriranom kišnicom.
Prekretnica u njegovom razmišljanju dogodila se još osamdesetih godina prošlog vijeka. Dok je radio na moru, prizor ogromnih nakupina plutajućeg smeća trajno je promijenio njegov odnos prema potrošnji.Danas Tim primjenjuje radikalan pristup: umjesto da smeće šalje na deponije, on svoj neorganski otpad ugrađuje u zidove pomoćnih objekata, prekrivajući ga betonom. Na taj način je “uskladištio” sedam godina sopstvenog otpada u zidove šupe za solarne panele, dok je stare gume iskoristio za izgradnju kompostnog toaleta.
Grije se na drva koja sam priprema, koristeći složene sisteme peći, dok propan koristi samo u ekstremnim uslovima ili kada je opasnost od požara velika.Uprkos izolaciji, on nije pustinjak. Na ostrvu postoji zajednica sa kojom razmjenjuje dobra i usluge.Iako je osnovao porodicu i dobio unuke, i dalje povremeno radi kao krovopokrivač, nadajući se da će uskoro moći potpuno da se povuče u mir svog imanja.
