U atmosferi praznične topline, uz miris farbanih jaja i zvuke pjesme, Vaskrs je ove godine u domu Čedomira Jovanovića dobio posebno značenje spoj radosti, igre i želje da se praznik obilježi na dublji, humaniji način.
Poznat po svom političkom angažmanu, ali i neposrednom javnom nastupu, Jovanović je i ovog puta pokazao jednu drugačiju, ličniju stranu. U društvu dugogodišnjeg prijatelja Aleksandra Kosa, Uskrs obilježava kroz ono što, kako sam kaže, najviše voli jednostavne, iskrene trenutke koji podsjećaju na djetinjstvo.
– Uskrs beskrajno vezujem za djecu, ali i za sebe u tim situacijama. Ja sam tada dijete ljutim se kad mi pukne jaje ili kad me neko prevari – kroz osmijeh priznaje Jovanović, naglašavajući da praznici nisu samo prilika za razonodu, već i za odgovornost. Njegova ideja je jasna svaka radost ima veći smisao ako se podijeli – kaže političar.Upravo u tome vidi suštinu praznika:
– Ako možemo da pronađemo način da sve ovo što radimo bude korisno za još neko dijete, da mu pomognemo, onda to ima pravi smisao. To je naša zajednička obaveza – dodao je.Dok je Jovanović bio zadužen za kulinarski dio, njegov prijatelj Kos je, kako sam kaže, imao ulogu asistenta i zabavljača. Bez trunke treme, sa sigurnošću u Jovanovićeve sposobnosti, Kos je preuzeo atmosferu u svoje ruke kroz pjesmu i šalu.– Kod nas je uvijek tako ja biram muziku, on kuva. I uvijek ispadne sjajno – kaže Kos, uz stihove koji su dodatno obojili praznični ambijent. Njegova priča o porodici i prijateljstvu otkriva koliko su ovakvi trenuci važni, ne samo kao tradicija, već kao način očuvanja bliskosti.
Uz šerpu, vodu i alkoholno sirće, proces farbanja dobio je ozbiljnu notu, ali nije izgubio šarm spontane porodične aktivnosti. Sve je bilo prožeto smehom, dobacivanjima i malim raspravama baš onako kako praznici i treba da izgledaju.Vrhunac druženja, očekivano, bila je tradicionalna „borba“ jajima. Napetost je rasla dok su se birali „takmičari“, a prvi udarac donio je i pobjednika. Ovoga puta, Kos izašao je kao trijumfator.
