Sedamnaestogodišnja Dora Lukić teško je stradala u prometnoj nesreći 26. januara oko 17.20 sati na Radničkoj cesti u Zagrebu. Dok je na crveno svjetlo prelazila obilježeni pješački prijelaz, na nju je naletio osobni automobil marke Volkswagen zagrebačkih registarskih oznaka, kojim je upravljala 50-godišnja žena. Unatoč velikim naporima ljekara, Dora je 48 sati kasnije preminula u KBC-u Rebro od zadobivenih ozljeda.
U trenucima nezamislive boli, Dorini roditelji, otac Daniel i majka Ines, donijeli su izuzetno tešku, ali plemenitu odluku – donirali su organe svoje kćeri. Zahvaljujući toj odluci, spašeno je pet života u Hrvatskoj i drugim evropskim zemljama.
Shrvani otac Daniel rekao je da nije imao dvojbe. Znao je da bi Dora to željela, jer je cijeli život pokazivala izuzetnu empatiju i potrebu da pomaže drugima – ljudima i životinjama. Kako kaže, važno mu je bilo da barem dio nje nastavi živjeti u drugima.
Djevojka stvorena za pomaganje
Dora je pohađala medicinsku školu i željela postati medicinska sestra. Bila je najmlađa od sestara, imala je dvije starije sestre i mlađeg brata. Prema riječima oca, bila je dijete za poželjeti – odlična učenica, vedra, brižna i omiljena među prijateljima. Posebno je voljela životinje i s velikom pažnjom se brinula o njima.
Na njenom posljednjem ispraćaju okupio se veliki broj ljudi – prijatelja iz škole, komšija i poznanika. Na mjestu nesreće građani su ostavili lampione, cvijeće i plišane igračke, uz poruke ljubavi i oproštaja, svjedočeći koliko je bila voljena.
Dobrota koja nastavlja živjeti
Iako je Dora pretrpjela teške ozljede glave, njeni organi bili su zdravi. Ljekari su porodici potvrdili da su transplantacije uspješno obavljene i da je petero ljudi dobilo novu priliku za život. U najtežim trenucima, Dorini roditelji pokazali su izuzetnu snagu i humanost, a njihova odluka snažan je podsjetnik na važnost doniranja organa.
Dora Lukić više nije među nama, ali njena dobrota, plemenitost i srce nastavljaju živjeti u drugima.