Karikaturalno ovih dana izgleda paljba iz esdeaovih zahrđalih medijskih haubica. Tako bivša SDA namjenska ministrica Bisera Biska Turković, osvrnuvši se na diplomatske aktivnosti Trojke, kaže: “Oni koji su bili politički izolovani i sankcionisani u mom mandatu danas su rehabilitirani zahvaljujući ‘uspjesima’ Trojke.”
Tvrdi da je upravo ona i politika SDA nametnula sankcije Miloradu Dodiku, a da ih je Elmedin Konaković skinuo.
Istina je ipak puno drugačija. SDA je aktivno učestvovala u dovođenju i jačanju Milorada Dodika. Prvo 1998., a onda 2006., pa sve do ovog mandata, kada je pod vlašću Trojke ostao bez pozicije predsjednika entiteta RS. Ako neko želi da kvantificira, onda neka prebroji, pa će vidjeti da je zabilježen neuporedivo veći broj susreta funkcionera Trojke s američkim kongresmenima, senatorima i funkcionerima Bijele kuće nego u vrijeme ministrovanja Bisere Turković ili stolovanja Šefika Džaferovića u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Pamti li neko neke susrete Šefika Džaferovića ili Bakira Izetbegovića u Bijeloj kući? Denis Bećirović i Elmedin Konaković imaju veći broj diplomatskih aktivnosti od Bisere, Šefika, Bakira i Željka zajedno. Ako je diplomatija dugoročna, kontinuirana djelatnost u kojoj se interesi oblikuju strpljenjem i ulaganjem, a rezultati se ne mjere trenutnim ishodima nego promjenama koje postaju vidljive tek nakon godina dosljednog djelovanja, onda je Milorad Dodik školski primjer kako stvari funkcionišu.
Bisera, Šefik i ostali NGO Reufi knjiže uspjeh Milorada Dodika kao neuspjeh Elmedina Konakovića i Denisa Bećirovića.
Tako, u konačnom računu, neuspjeh ovih potonjih znači sreću i radost za SDA. Po SDA logici, za državu se treba boriti i za nju lobirati isključivo ako od nje primaš platu i imaš neku funkciju; u suprotnom, državnim funkcionerima treba podmetati noge i omalovažavati ih na domaćoj i stranoj političkoj sceni.
Pravo je pitanje kakav nam je međunarodni imidž i diplomatsko naslijeđe ostavila diplomatija SDA. Postoje o tome dvije-tri upečatljive slike kojima slavodobitno danas maše smijenjeni predsjednik, a sada samo lobista Milorad Dodik. Mile prvo izvadi sliku sastanaka namjenske SDA ministrice Bisere Turković sa zvaničnicima Irana. Ako bude neuvjerljiv, onda posegne za dobro uštimanom fotografijom Bakira Izetbegovića sa predstavnicima Muslimanske braće, koja je, uzgred, u Americi i Evropi proglašena terorističkom organizacijom.
Nezaboravan je video-kolaž Bisere Turković sa Sergejom Lavrovim i nebrojene namjenske posjete ministrice vanjskih poslova Kataru.
Opisujući susrete Dodika i Cvijanović u Bijeloj kući, jedan od probiserinih i probakirovih portala sramotno je konstatovao: “Sada ćete reći – Dodik je sve ovo platio. Da. Itekako. Milorad Dodik je u Ameriku nosio pare, a Bošnjaci floskule i ‘cvijet Srebrenice’.
Zaboravlja se kako je i na koji način Milorad Dodik stekao pare, a prije para institucionalnu moć. Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku davno je, prije političkih pojava Denisa Bećirovića i Elmedina Konakovića, ostavljena institucionalna moć i budžet. To je učinjeno kroz sve ustavne i administrativne aranžmane u kojima Republika Srpska može da ima budžete za lobiranje, a Bosna i Hercegovina ne.
Milorad Dodik i Željka Cvijanović ne fakturišu Bošnjacima terorizam kroz slike i fajlove Denisa i Dine, nego kroz diplomatsku zaostavštinu Bisere i Bakira. Zato je vrijeme da se uozbiljimo. U pitanju je opstanak države i naroda.
U složenoj državi, kakvu nam je SDA ostavila, gdje se vlast često mijenja, a problemi ostaju isti, lobiranje ne smije biti talac dnevne politike. Bisera, Bakire, Reufe — vlast i opozicija imaju odgovornost da vani govore u korist države, a ne protiv nje.
