U odluci Evropskog suda za ljudska prava o apelaciji Demokratske fronte ključni razlog odbacivanja nije bio sadržaj osporenih amandmana, nego rok podnošenja prijave.
Sud je, kako smo ranije objavili, zauzeo stav da je četveromjesečni rok za podnošenje apelacije počeo teći onog trenutka kada je visoki predstavnik 2. oktobra 2022. godine nametnuo izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH, odnosno najkasnije kada su one stupile na snagu.
Time je ESLJP zaključio da je DF zakasnio s podnošenjem žalbe za svega dva dana, te se uopće nije upuštao u meritum navoda o diskriminaciji i povredi prava.
Također, u obrazloženju su naveli i da DF nije iskoristio sve pravne lijekove pri domaćim instancama prije podnošenja žalbe ESLJP-u.
Ovo bi se u pravnoj terminologiji najbolje moglo opisati latinskom izrekom “litera occidit”, što u bukvalnom prijevodu znači “slovo ubija”, a šire objašnjenje je da slijepo držanje formalnosti, nauštrb suštine, guši samu svrhu, u ovom slučaju, apelacije DF-a.
Naime, ovakvo računanje rokova otvara ozbiljno pravno pitanje o tome može li se stranka smatrati “direktno pogođenom” u trenutku donošenja propisa ili tek u trenutku njegove konkretne primjene.
Logično i pravno održivo tumačenje vodi ka zaključku da odluka CIK-a o dodjeli mandata predstavlja stvarni trenutak kada eventualna povreda prava postaje opipljiva. Tek tada politički subjekt može tvrditi da mu je, kroz primjenu novog pravila, uskraćeno pravo ili nanesena šteta.
Zakon ili amandman sam po sebi ne proizvodi uvijek neposredne pravne posljedice. U praksi pravnog sistema BiH postoji niz propisa koji se ne mogu primjenjivati dok se ne donese provedbeni akt niže pravne snage. Tipičan primjer je Zakon o oslobađanju plaćanja PDV-a za prvo rješavanje stambenog pitanja, koji godinama formalno postoji, ali se ne primjenjuje jer nije donesena odluka Uprave za indirektno oporezivanje o načinu njegove provedbe.
Bez tog akta, nema ni stvarne povrede prava, niti osnova za pravnu zaštitu.
Primijenjeno na slučaj DF-a, isto načelo nameće pitanje zašto je Sud kao početnu tačku uzeo datum nametanja izmjena, a ne datum njihove konkretne primjene kroz raspodjelu mandata. Bez odluke CIK-a, politička stranka ne zna da li je i na koji način nova norma na nju uopšte utjecala. Tek dodjelom mandata postaje jasno da li je došlo do diskriminacije, neravnopravnog tretmana ili promjene izborne volje birača.
Zbog toga se čini da je ESLJP u ovom slučaju formalno primijenio pravilo o rokovima, zanemarujući suštinu pravne zaštite. Time su zatvorena vrata raspravi o ozbiljnim pitanjima ustavnosti, diskriminacije i jednakosti biračkog prava u Federaciji BiH.
