Evropska unija je danas usvojila pravno obavezujuću uredbu kojom se uvodi postepena zabrana uvoza ruskog prirodnog gasa, uključujući gas iz plinovoda i ukapljeni prirodni gas (LNG). Odluka, koja će se u potpunosti primjenjivati do 2027. godine, predstavlja jednu od najvažnijih energetskih prekretnica u Evropi od početka rata u Ukrajini.
Međutim, piše BiznisInfo, ključno pitanje za zemlje regiona glasi: šta ova zabrana znači za Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, koje se i dalje dominantno snabdijevaju ruskim gasom?
Šta je EU tačno zabranila?
Nova uredba zabranjuje uvoz ruskog gasa na tržište Evropske unije, odnosno njegovo puštanje u slobodnu cirkulaciju unutar EU. Zabrana se uvodi postepeno, uz prelazne rokove za postojeće ugovore, a cilj je da se do kraja 2026. i tokom 2027. godine u potpunosti okonča zavisnost Unije od ruskog gasa.
Drugim riječima, države članice EU više neće smjeti kupovati ruski gas za vlastitu potrošnju.
Da li je zabranjen i tranzit gasa?
Ne – i ovo je ključna tačka.
Uredba ne zabranjuje tranzit ruskog gasa kroz teritoriju EU ka trećim zemljama, među koje spadaju i BiH i Srbija. Naprotiv, sam tekst uredbe izričito priznaje da će značajne količine gasa i dalje prolaziti kroz EU u okviru tranzitnog režima.
Razlika je pravno jasna:
- uvoz znači da gas ostaje u EU i koristi se na njenom tržištu
- tranzit znači da gas samo prolazi kroz EU i izlazi ka trećim zemljama
- Zabrana se odnosi isključivo na uvoz, ne i na tranzit.
Zašto onda postoje strahovi?
Iako tranzit nije zabranjen, EU uvodi stroge kontrole i nadzor tranzitnih tokova, posebno na osjetljivim ulaznim tačkama poput Turskog toka (interkonekcija Strandzha 2 / Malkoclar).
Cilj tih mjera nije da se zaustavi snabdijevanje Zapadnog Balkana, već da se spriječi da ruski gas indirektno završi na tržištu EU pod izgovorom tranzita.
Zbog toga:
- tranzit mora biti unaprijed najavljen
- mora imati jasno definisane ulazne i izlazne tačke
- gas ne smije ostati u EU skladištima za potrošnju unutar Unije
Šta to konkretno znači za BiH i Srbiju?
Kratkoročno: Snabdijevanje se ne prekida. Gas može i dalje dolaziti preko postojećih ruta, uz pojačan nadzor.
Srednjoročno: Tranzit ostaje moguć, ali postaje politički i regulatorno osjetljiviji. EU zadržava pravo da dodatno pooštri pravila ako procijeni da postoji rizik zaobilaženja zabrane.
Dugoročno: Iako uredba ne zatvara slavinu, ona jasno šalje signal da je oslanjanje na ruski gas strateški neodrživo. BiH i Srbija će, prije ili kasnije, morati ubrzati diversifikaciju izvora snabdijevanja.
Ključni zaključak
Odluka EU ne znači da BiH i Srbija automatski ostaju bez gasa. Tranzit ruskog gasa kroz EU ostaje dozvoljen, ali pod strogim nadzorom i bez ikakvih dugoročnih garancija.
Drugim riječima: gas može teći – ali sigurnost tog snabdijevanja više nije politički neutralna niti dugoročno zagarantovana.
