Cicvara je jedno od onih jela koje se s koljena na koljeno prenosi bez zapisanog recepta, duboko ukorijenjeno u pastirsku i seosku kuhinju naših krajeva. I danas se posebno izdvaja ona s Vlašića, čije se ime gotovo uvijek spominje kada se govori o pravoj, autentičnoj cicvari.
Etnološki zapisi i stare knjige o narodnoj baštini bilježe da se ovo jelo vezuje i za hercegovački kraj, ponajviše zbog kvalitetnog kajmaka koji je bio ključan sastojak u njegovoj pripremi. Upravo ta jednostavna kombinacija mliječnih proizvoda i brašna davala je cicvari prepoznatljiv, bogat okus.
Kažu i da bolja večera od ovog ne postoji, da je melem za crijeva koje vraća snagu snagu nakon napornog dana.
Nekada je cicvara imala svoje mjesto i na svečanim trpezama, ali je istovremeno bila i svakodnevni obrok ovčara i težaka, zahvaljujući skromnim i lako dostupnim sastojcima. U najstarijim receptima pripremala se od pšeničnog brašna, ali su se koristili i raž, ječam ili zob, dok je danas najpoznatija verzija s kukuruznim brašnom. U nastavku donosimo provjereni, starinski recept bake Mire, u kojem se koristi maslo (pročišćeni puter), kako se nekada radilo.
Cicvara nane Mire
Sastojci:
- 300 grama svježeg sira
- 500 mililitara mlijeka
- 1 kašika masla
- 200 grama kukuruznog brašna
- 2 kašike kiselog vrhnja
Priprema:
U mlako mlijeko ubacite smrvljeni svježi sir, te sve zajedno zagrijavajte na šporetu na niskoj temperaturi. Miješajte mlijeko i sir dok se ne sjedine, zatim dodajte kašiku masla i kiselo vrhnje. Nakon toga miješajući počnite postepeno dodavati kukuruzno brašno. Nakon što se smjesa lijepo poveže možete je odmah poslužiti toplu. Također, možete je pripremiti i za kasnije, kada ćete je jesti hladnu. Za njezinu pripremu toplu smjesu izlijte u lim za pečenje i tako ostavite dok se ne ohladi. Nakon što se tijesto ohladilo narežite ga po želji i servirajte.
