I ove pretpraznične nedjelje velika pijaca u Predgrađu, koju Banjalučani, po navici, zovu i Stočna pijaca, puna je kupaca.
Oni vjeruju da ovdje mogu kupiti domaće proizvode, i to po cijenama koje su bar malo povoljnije od onih na Gradskoj tržnici u centru.
Ekipa Srpskainfo je na licu mjesta provjerila da li je baš tako.
Prvo, robe ima, i domaće i “konzumne”, pa ko voli nek izvoli. Domaće je, naravno, skuplje.
Šampioni skupoće su domaća jaja, koja su dobacila do 70 feninga po komadu i skoro su duplo skuplja od onih sa farmi, koja se prodaju u marketu.
Jedna penzionerka kaže da ih ipak kupuje redovno, ili ovdje, ili na Gradskoj tržnici gdje jedno domaće jaje košta i do 90 feninga.
– Jeste skuplje, ali koliko mogu da uštedim na jajima? Maksimalno 3 marke sedmično. Ali, ja na pijacu ne dolazim kolima, nego pješice ili gradskim autobusom, pa uštedim na gorivu, da bih imala više za dobru domaću hranu – kaže ova Banjalučanka.
Drugi kupci na pijaci nisu baš toliko blagonakloni.
– Čuj 70 feininga jaje, kažu domaće. Pa ako je i domaće, ako je od živičarke, nije zlatno! I pitanje je da je baš domaće, ili nam prodavci podvaljuju – kaže jedan kupac.
Nikakve podvale nema, tvrdi Goran Kresojević, poljoprivrednik iz Laminaca, koji već godinama ima stalne mušterije u Banjaluci.
– Ovo je takvo doba godine, sada koke najmanje nose, a potražnja je čak i veća nego ljeti, pogotovo pred praznike. Iako neki tvrde da su skupa, ja svaki put, kada dođem na pijacu, sva domaća jaja rasprodam već do 9 ili 10 ujutro – kaže Goran.
Ovaj iskusni poljoprivrednik kaže da strahovanja kupaca da će domaća jaja, za koju sedmicu, koštati i po marku za komad, nisu opravdana. Upravo krajem decembra, kad zazimi, cijene dostižu vrhunac. I takve ostaju do proljeća.
A do proljeća će biti i velika potražnja za domaćim medom, koji se prodaje po cijeni od 25 KM za teglu od oko 800 grama, a pogotovo za suhim mesom, slaninom i ostalim đakonijama.
Domaće meso je na cijeni, pa ga, ispod tezge, prodaju i oni koji za to nemaju dozvolu.
A cijene? Da je jeftino nije, ali svaka roba ima svog kupca: pogotovo ona najskuplja.
Tako je svježa teletina bez kosti, koja se prodavala po 35 KM po kilogramu, planula do 10 ujutro. Red se uhvatio i na tezgi gdje se prodaje sušena ovčetina i govedina, a i tu cijene dobace do paprenih 50 KM po kilogramu, naravno za najbolje komade.
Sa svinjetimom stvari stoje ovako: čavarci od 25 do 30 KM po kilogramu, slanine ima razne, košta oko 30 KM, dok su najjeftinije suhe kosti, koje se mogu naći i po 6 KM po kilogramu.
Najskuplji je suhi vrat, ali izgleda tako primamljivo da su mnogi Banjalučani spremno otvorili novčanike. Cijena, prava sitnica: 35 KM za kilogram. Ali, ko danas kupuje kilogram suvog vrata!
