Ubistvo Aldine Jahić potreslo je Mostar i cijelu Hercegovinu, ali i otvorilo pitanje ko je zapravo Anis Kalajdžić, muškarac koji je osumnjičen za ovaj brutalni čin.
Iza imena koje je javnosti dosad bilo uglavnom poznato iz sportskih krugova, krije se priča o mladiću čiji je put od obećavajućeg sportiste i suca završio u tragičnom i nezamislivom epilogu.
Mladić iz fudbalske porodice
Kalajdžić je godinama bio dio mostarskog sportskog okruženja. Prošao je sve omladinske kategorije FK Velež, kluba u kojem je nosio dres i njegov otac – legenda mostarskog fudbala.
Postojale su velike ambicije da nastavi uspješnim sportskim putem. Ipak, nogometnu karijeru prekinuo je kao vrlo mlad i započeo novi angažman unutar sporta.
Od igrača do fudbalskog sudije
Nakon što je napustio aktivno igranje, Anis se posvetio suđenju. Sudio je brojne turnire u Mostaru, ali i širom Hercegovine. Njegov sudijski angažman vremenom ga je doveo do Prve lige Federacije BiH, gdje je stekao reputaciju mladog suca koji je napredovao iz godine u godinu.
Uz sportske aktivnosti, radio je i na benzinskoj pumpi, što su mnogi iz sportskog svijeta navodili kao primjer njegove radne navike i potrebe da obezbijedi dodatne prihode pored sudijskog angažmana.
Slika bez mrlja – do trenutka kada je počela pucati
Kolege iz sportskog okruženja, koje su pristale razgovarati pod uslovom anonimnosti, opisuju ga kao mladića koji nikada nije ostavljao dojam osobe sklone nasilju.
“Poznajemo ga godinama. Bio je tih, sportski tip, nikada nije pokazivao ništa što bi nagovijestilo ovakav razvoj događaja”, rekao je za naš portal jedan od sagovornika.
Međutim, dok je sportska zajednica vidjela jednog Anisa – radnika, sportistu, sudiju – krugovi bliži njegovom privatnom životu govore o drugoj strani.
Prijave iz privatnog života: ljubomora, posesivnost i uznemiravanja
Posljednjih godina, sve glasnije su se spominjale njegove poteškoće u odnosima sa djevojkama.
Prema riječima više Mostaraca, Kalajdžić je bio sklon izrazitoj ljubomori i posesivnosti. Često je, kako tvrde, dodavao djevojke na društvenim mrežama i slao im poruke koje su mnoge smatrale neprimjerenim i uznemirujućim.
Iako zvaničnih potvrda o prijavama nema, u javnosti se prethodnih mjeseci govorilo da je bio u kontaktu s policijom upravo zbog problema u privatnim vezama.
Neki sagovornici tvrde da je više djevojaka doživjelo neprijatnosti, ali iz straha ili stida nikada nisu željele javno govoriti.
Tek nakon jučerašnjeg femicida mnogi su počeli dijeliti informacije koje su dotad ostajale u uskom krugu – a same po sebi možda su bile signali koji nisu prepoznati na vrijeme.
Tragičan zaključak: vanjski utisak ne otkriva unutrašnje borbe
Slučaj Anisa Kalajdžića još jednom podsjeća da fizički izgled, druželjubivost ili sportski uspjesi ne govore ništa o tome kakve se unutrašnje borbe, frustracije ili agresija kriju unutar pojedinca.
Mostar i Hercegovina se pitaju kako neko koga su mnogi poznavali kao sportistu može postati počinitelj najtežeg zločina – i koliko se sličnih slučajeva može spriječiti prepoznavanjem signala koji se često zanemare.
Ovaj događaj otvara bolna, ali nužna pitanja: koliko se ozbiljno shvata nasilje u partnerskim odnosima, koliko se upozorenja zanemari i koliko života bi moglo biti spašeno da sistemi reagiraju ranije.
Tragedija Aldine Jahić pokazuje da između slike koju osoba ostavlja u javnosti i onoga što se događa iza zatvorenih vrata ponekad stoji nepremostiv jaz. I da se on može završiti najgorim.
