Ako tražite kupovinu oldtajmera, ne zovite Vlada Berića iz Rijeke,njegova buba nije na prodaju. U vremenu kad se automobili mijenjaju kao telefoni, on svoj Volkswagen ne bi dao “ni za šta na svijetu”.
Ljubav traje više od pet decenija. Buba je s Vladom prešla hiljade kilometara od Njemačke do Rumunije kroz bure i vrućine, i nikad nije iznevjerila.
Sve je počelo šezdesetih: “Zapela mi je za oko i rekao sam sebi – bićeš moja.” Obećanje je ispunio 6. maja 1975. u Opatiji, kada je automobil kupio nov račun i danas čuva.
Novac je skupljao svaki dan: kao kondukter na relaciji Rijeka-Lovran, sitni kusur koji bi ostao putnicima štedio je za bubu. “Ušparao sam i kupio novu,” prisjeća se.
Danas, više od 50 godina poslije, motor je originalan, a isti mehaničar ga održava “od prvog dana – već 51 godinu”. “Ima još uvijek dobro paljenje,” kaže Vlado sa osmijehom za HRT.
A kakvi smo vozači? “Ima dobrih i loših, ali ljudi ne paze na znakove. Ja kažem: ‘Ako voziš polako – stići ćeš daleko; ako voziš brzo – doći ćeš kući smrzo.’” I zato, ako vas zanima njegova buba – ne zovite. Ona već ima vlasnika za čitav život.
