U trenutku najveće tragedije, Alma Tadić nije razmišljala ni o čemu osim o spašavanju svoje majke iz požara koji je zahvatio Dom penzionera u Tuzli.
Nakon što je konačno našla majku, olakšanje je bilo ogromno, no okrutna stvarnost uslova u domu ostavila je neizbrisive tragove.
Zapuštenost, loši uslovi života i neadekvatna ulaganja u smještaj za starije osobe ponovno su postali tema koja dovodi u pitanje odgovornost gradskih vlasti, dok se čeka završetak istrage o uzrocima požara.
U glavi mi je bila samo jedna misao – moram ući u Dom, moram spasiti mamu – priča Tuzlanka čija je majka preživjela tragediju u Domu penzionera Tuzla. Momenat kada je majku stisnula u zagrljaj bio je trenutak najvećeg olakšanja:
– Ogromno olakšanje kad sam je vidjela. Ćebad sam uzela, pokrila ih, pojila vodom. Pomogla sam i bila sam ovdje do dva sata – kaže ona.
Oko sebe je vidjela zgarište, povrijeđene i unesrećene ljude. Porodice i danas ispred Doma, ne mogu uči jer je uviđaj u toku. Ističu da su uslovi u Domu bili na lošem nivou jer se nije dovoljno ulagalo. Sada se čeka rezultat policijske istrage, piše N1.
– Zapušteno je. Žalosno. Pitala sam se zašto grad koji se razvija jako lijepo izgleda, ima ovakav Dom… Tu je moja mama tri godine. Nema ulaganja nekih… Osoblje se trudi kako se trudi, ali je tako – zapušteno-kaže Alma Tadić.
– Znam da su cijene povećali, 1.600 maraka na višim spratovima, 1.300 na nižim. Neki dan sam bila na sedmom i uslovi su katastrofa. Neuredno, uslovi loši, ovo je sramota- dodaje.
