Izvođač i tekstopisac Nazif Gljiva je govorio o svom velikom prijatelju i legendi narodne muzike Halidu Bešliću koji je preminuo nakon kratke borbe s teškom bolesti. Gljiva se prisjetio Halidovih početaka, ali i uspješne karijere koja je uslijedila.
“Na tim počecima (op. a. kraj sedamdesetih godina) radilo je dosta muzičara koji su radili po restoranima, domovima kultura. Halid je došao tu u Sarajevo da uči zanat za tesara i na Grbavici u domu je spavao, a volio je izaći sa svojom rajom iz srednje škole po restoranima. Tako smo se upoznali, a on bi nam zapjevao”, prisjeća se Nazif Halida.
Prve pjesme koje je Halid objavio, a koje mu je Nazif pisao bile su “Sijedi starac” i “Sanjam majku, sanjam kuću staru”. Zatim je uslijedio album koji ga je regionalno proslavio.
“To na početku su bile singlice. Imao je on i sa Šadinlijom nekih pjesama i sa Nedžadom Esadovićem. Ja sam sarađivao tada sa Esadovićem, ja sam pisao tekstove, a on aranžmane. Naša prava saradnja počinje ’83 kada sam mu napravio cijeli album ‘Neću, neću dijamante’, to je pjesma koja je probila led i koja ga je proslavila. Na toj ploči je bilo osam kompozicija”, kazao je Gljiva.
Kaže da je s Halidom bio prijatelj “od prvog dana”.
“Mi smo više pričali nego što smo muzički sarađivali. On je mene slušao i polako je moje iskustvo, ja sam stariji četiri godine, kao da je upijao. Pričao sam kao da mu savjete dajem. I kada smo bili profesionalci i kada je ogromna suma novca bila u opticaju, on je bio divan i dobar. Događalo se da negdje propadne fešta zbog nečega, npr. umre neki uglednik u nekom mjestu i ne možemo održati koncert i onda čovjeku koji je organizovao propadne 50.000 KM. Onda Halid i ja se dogovorimo, ja dam prijedlog i mi platimo čovjeku sve. Tako smo dobri bili i tako su nas počeli voljeti svi. Drugi put za godinu kad tu dođemo, onda bude 10 puta više i sve nadoknadimo”, priča nam Gljiva.
Činjenica je da je Halid legenda cijelog regiona i jedan od najcjenjenijih muzičara kojeg je BiH dala. Gljiva pojašnjava da je razlog toga što je bio poseban kao muzičar, ali i kao čovjek.
“Više je razloga što je poseban. On je dobar kao čovjek, vrlo je specifičan kao vokalni solista, niko takav nije bio, niko ne može njegove pjesme pjevati, ne postoji taj koji će otpjevati kao on. Poseban je što je unikatan i što je dobar, raja, skroman. Vjerovatno taj njegov poziv prvi za tesara, to je njegova skromnost, on potiče iz takvog kraja, Knežine, da takvi su ljudi tu. Jednostavno je dobar. Ljudi su to vidjeli u njegovim očima. Ja sam prvi put kad sam ga vidio u njegovim očima vidio nešto nevjerovatno, dobro, pozitivno i znao sam da će on uspjeti. On je kao svetac, divan čovjek”, kaže Gljiva.
Naglašava i da Halid nikada nije pjevao na plejbek i da je bio izrazito pošten u muzici.
“On je pjevao te pjesme moje, i sve je to muzički tačno, ali on da je pjevao o tulumbama i hurmašicama one bi bili hitovi, takav je jednostavno, Bog ga je stvorio i uzeo ga sebi, a Bog uzima najbolje”, zaključio je Gljiva, kojeg je potresla smrt prijatelja.
