Evropski sud za ljudska prava u Strazburu danas je objavio kompletnu presudu u predmetu “Slaven Kovačević protiv BiH” kojom je utvrđeno da se Slaven Kovačević ne može smatrati žrtvom povrede Evropske konvencije za ljudska prava.
Evropski sud u Strazburu u presudi je naglasio da se ne može upuštati u opće preispitivanje usklađenosti konfiguracije izbornog sistema u tuženoj državi po entitetskim linijama s Konvencijom, niti može apstraktno upoređivati način na koji su izbori provedeni u svakom od entiteta.
“Zadatak Suda bio je utvrditi da li su specifična pravila imala direktan i lični diskriminatorski utjecaj na podnosioca zahtjeva. Sud je napomenuo da g. Kovačević nije pružio nikakve dokaze o tome da li je i kako je, kao pojedinačni birač s prebivalištem u Federaciji, bio u nepovoljnom položaju ili na drugi način izložen različitom tretmanu kao rezultat organizacije izbora po entitetskim linijama, i nije pružio nikakve informacije o tome kako je funkcionisanje izbornog sistema u praksi uticalo na njegov glas na kantonalnom nivou i njegovu zastupljenost u Domu naroda države, različito u poređenju s općim tijelom birača u Republici Srpskoj”, navedeno je, između ostalog.
Sud je stoga smatrao da, umjesto navoda o kršenju bilo kojeg od njegovih individualnih prava zaštićenih Konvencijom i njenim protokolima, pritužbe Slavena Kovačevića u vezi s Domom naroda imaju za cilj da izazovu temeljne i konceptualne promjene ustavne strukture i izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini općenito.
Sud je istakao i zloupotrebu prava na individualnu predstavku uzimajući u obzir da se “Kovačević upustio u neke vrlo prijekorne postupke tokom postupka pred Velikim vijećem.” Sud je, sa 16 glasova za i jednim protiv, utvrdio da je zloupotrijebio pravo na predstavku u smislu člana 35. stav 3.
“Sud je u tom smislu primijetio da je on iznio određene primjedbe i optužbe u vezi sa sudijama Suda, posebno tadašnjim predsjednikom Suda, vršiocima dužnosti vladinih agenata i visokim predstavnikom za Bosnu i Hercegovinu, što se svodi na neopravdane lične napade, zastrašivanje i zlonamjerne optužbe koje su prešle granice dozvoljene kritike. Sud je naglasio da je, napadajući tadašnjeg predsjednika Suda tako prezrivo, g. Kovačević pokazao nepoštovanje prema samoj instituciji kojoj se obratio za zaštitu svojih prava. Sud je također smatrao da je tokom postupka postupio obmanjujuće u vezi s pitanjem potencijalno relevantnim za predmet (bez obzira na to da li se predstavljao kao Hrvat dok je bio član Gradskog vijeća Sarajeva)”, navodi se u presudi.
Što se tiče legitimiteta agentica, Sud je utanovio da je ubrzo nakon donošenja presude Vijeća u ovom slučaju, Slaven Kovačević osporio ovlaštenje vršitelja dužnosti agenata BiH da je zastupaju pred Sudom.
“Sud je odbacio osporavanje uglavnom zato što argumenti na koje se g. Kovačević pozivao nisu bili zasnovani na novim događajima koji su uslijedili nakon donošenja presude Vijeća, već su bili podjednako primjenjivi tokom postupka pred Vijećem. Dozvoljavanje podnosiocu zahtjeva da ospori ovlaštenje vršitelja dužnosti agenata u ovoj fazi postupka bilo bi štetno za pravnu sigurnost i stabilnost, kao i suprotno pravilnom provođenju pravde. Štaviše, u međuvremenu nije bilo zvaničnih odluka Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, niti bilo kojeg drugog nadležnog državnog tijela, o povlačenju zahtjeva za upućivanje predmeta Velikom vijeću niti ovlaštenja trenutnog vršitelja dužnosti agenata. Shodno tome, u svrhu Pravila 35. Poslovnika Suda, vršiteljica dužnosti agenata zadržala je svoj status predstavnika Vlade u postupku Velikog vijeća. Ako je postojala bilo kakva stvarna nepravilnost u smislu domaćeg prava, to nije bilo na Sudu da rješava.”
