Pitanje izgradnje dijelova autoputa kod Mostara ponovo se nameće kao glavno u javnoj sferi Bosne i Hercegovine. Razlog je jasan – BiH i dalje “tapka u mjestu” po pitanju izgradnje ovog dijela Koridora 5C.
Trenutno, izgradnja je u zastoju zbog odluka Predsjedništva BiH, gdje ne postoji koncenzus o davanju saglasnosti za korištenje određenih dijelova ovog dijela autoputa, a koji se nalaze u blizini kasarne “Miralem Jugo” i vojnog aerodroma Ortiješ.
Tačnije, na jednoj od posljednjih sjednica Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović (SNSD) je glasala za davanje saglasnosti, dok je Denis Bećirović (SDP) bio suzdržan.
Na kraju je Željko Komšić, glasanjem protiv, barem zasad “sahranio” davanje saglasnosti.
Komšić, a u manjoj mjeri Bećirović, svoje glasanje su opravdali riječima da su “Ustavni sud i OHR jasno zabranili korištenje državne imovine.”
Ipak, prema novim detaljima koje donosi Klix.ba, imajući u vidu dokumente u koje smo imali uvid, argument protiv davanja saglasnosti za ovu trasu nema smisla.
Političke igrice koštale Oružane snage, ali i sve građane BiH
Krenimo, ipak, redom. Prvi problem koji je nastao u izgradnji bila je blizina trase Mostar sjever – Mostar jug autoputa kasarni “Miralem Jugo”, odnosno činjenica da se u blizini ustanovljenog i prihvaćenog pravca autoputa nalazi streljana.
Konkretno, problem je nastao jer je streljana okrenuta prema mjestu gdje bi trebao prolaziti jedan dio ove dionice, te je postojao (opravdani) strah da bi streljivo moglo doći i do automobila koji bi prolazili autoputem.
Prema dokumentima u koje je imao uvid naš portal, Autoceste Federacije BiH su ponudile rješenje za ovu situaciju. Naime, Oružanim snagama BiH, to jeste Ministarstvu odbrane, je ponuđena izgradnja zatvorene streljane po standardima NATO-a, vrijedne dva miliona KM.
Rozom bojom je označena streljana, a plavom bojom trasa autoputa
Iako je za to postojala saglasnost unutar Ministarstva odbrane, političke igrice koje su pokrenuli pojedini lokalni zvaničnici sve su zaustavili.
Prema saznanjima našeg portala, iz Ministarstva odbrane BiH su zatražile da se ponuđena streljana izgradi u Pazariću, odnosno u kasarni “Zaim Imamović”, uz opravdanje da tu imaju više vojnika i da bi im se više isplatilo.
To su prihvatili i iz Autocesta FBiH, ali je pod pritiskom određene političke struje iz Mostara to odbijeno. Pojašnjenje je bilo da bi se time “potvrdio Mostar kao podijeljen grad”, iako nije jasno kako po istoj osnovi nije prihvaćena izgradnja streljane po NATO standardima u kasarni na jugu naše zemlje.
Kako iz Autocesta FBiH više nisu mogli čekati, nađeno je alternativno rješenje, odnosno izgradnja tunela iznad kasarne u Mostaru.
Zelenom i crvenom bojom označena trasa autoputa, a crnom bojom tunel koji se mora izgraditi zbog streljane
Ipak, vrijedi reći da će, umjesto dodatnih dva miliona KM za modernu streljanu, sada građani BiH isplatiti dodatnih 13 miliona eura za, može se to slobodno reći, izgradnju tunela koja se lako mogla izbjeći.
“Perspektivna vojna imovina” koja koči izgradnju vitalnog projekta za cijelu državu
Drugi veliki problem za izgradnju autoputa, odnosno dionice u Mostaru, vezan je za vojni aerodrom Ortiješ.
Jedan dio trase Mostar jug – Tunel Kranj prolazi uz ovaj aerodrom, ali je važno istaći, a što potvrđuju dokumenti u posjedu Klix.ba, da predloženi pravac autoputa ne prolazi kroz sami aerodrom, niti dodiruje objekte koji se nalaze u sklopu ovog aerodroma.
Međutim, reformom odbrane iz 2005. godine pojedine oblasti širom BiH su proglašene “perspektivnom vojnom imovinom”, mada nije potpuno jasno šta taj termin znači jer za mnoge od ovih područja ne postoji plan kako bi se ta “perspektiva” pretvorila u neke konkretne projekte ili objekte.
Upravo je tu suština problema. Tačke gdje prolazi planirana trasa, a koje su proglašene “perspektivnom vojnom imovinom”, nisu dio plana za neki konkretan projekat, a pogledom na mapu možemo vidjeti da i to nisu pretjerano “atraktivni” dijelovi.
Zelenom bojom označena “perspektivna vojna imovina” uz objekte vojnog aerodroma Ortiješ, dok je crvenom bojom označena trasa autoputa
Zelenom bojom označena “perspektivna vojna imovina”, a crvenom bojom trasa autoputa
U tom kontekstu, kao “rješenje” se pojavila ideja da se trasa jednostavno izmijeni, odnosno pomjeri, ali je ta solucija potpuno nerealna zbog činjenice da je za ovaj pravac već završena dokumentacija, odnosno već su date sve potrebne saglasnosti.
Kako se ovaj dio predložene trase nalazi u urbanom području, ne postoji dovoljan prostor da se plan mijenja.
Uz to, privatni posjedi koje “presjecaju” zone koje su proglašene “perspektivnom vojnom imovinom” su već kupljeni, te na određen način propadaju jer ne postoji saglasnost da se krene u izgradnju.
Samim tim, zbog manjka saglasnosti iz Predsjedništva BiH, ovaj manji dio trase sada blokira kompletnu izgradnju.
Krunski argument za blokadu ne prolazi jednostavni test logike
Vraćajući se na argument koji se u svakoj diskusiji o ovim problemima ponavlja, on jednostavno ne prolazi najosnovniji test logike.
Komšić, kao predvodnik inicijativa da se proces blokira, podsjeća na odluke Ustavnog suda BiH i Zakon o zabrani raspolaganja državnom imovinom iz 2005. godine, kojeg je donio visoki predstavnik Paddy Ashdown.
“S obzirom na to da više puta mijenjana trasa autoputa najzad prolazi preko aerodroma Ortiješ, a koji je perspektivna vojna lokacija, odnosno državna imovina, te da je odlukom visokog predstavnika zabranjen promet državnom imovinom, istu odluku ne možemo niti želimo kršiti”, rekao je Komšić.
Problem s ovim argumentom je jednostavan – u slučaju autoputa se radi o izričitom javnom interesu. Jedna od glavnih odrednica državne imovine jeste da bude iskorištena u javnom interesu, bilo da se radi o objektima koje koriste državne institucije, ili prostoru koji se može koristiti za projekte koji će služiti svim građanima.
Jednostavnije rečeno, ne postoji argument koji može opravdati blokiranje korištenja državne imovine u javnom interesu.
Tome u prilog idu i dvije odvojene odluke Ustavnog suda BiH po pitanju raspolaganja državnom imovinom.
Riječ je o apelacijama iz 2012. i 2024. godine, u kojima Ustavni sud BiH donosi odluke o zabrani raspolaganja državnom imovinom, u skladu sa zakonom kojeg je donio Ashdown, ali i izričito navodi da se taj argument ne mora nužno koristiti kada je u pitanju projekat od javnog interesa.
“Državna imovina, iako je to oblik svojine koji je po svojoj strukturi sličan građanskopravnoj privatnoj svojini, predstavlja poseban pravni koncept, te, iz tog razloga, uživa poseban status. Državna imovina je karakteristična po javnopravnoj prirodi odnosa subjekata i korištenja te imovine, kao i njezinog titulara. Ona obuhvata, s jedne strane, pokretne i nepokretne stvari koje su u rukama javne vlasti i koje joj služe radi vršenja te vlasti, s druge strane, ona može obuhvatiti ‘javno dobro’ (morska voda i morsko dno, riječna voda i riječna korita, jezera, planine i druga prirodna bogatstva, javna saobraćajna mreža, saobraćajna infrastruktura itd.). Ono, po svojoj prirodi, prioritetno služi svim ljudima u državi. Kao takvo, ‘javno dobro’ može biti izuzeto iz pravnog prometa (res extra commercium) zbog svog značaja jer je to jedini način da bude sačuvano i zaštićeno”, naveo je u dvije različite odluke Ustavni sud BiH.
U tom kontekstu, korištenje Vareša kao primjera ne može biti opravdano.
U slučaju “Vareš”, riječ je bila o privatnom investitoru koji iskorištava državnu imovinu za lični interes, čime se eklatantno krši zakon iz 2005. godine, dok se u ovom slučaju radi o svojevrsnoj nadgradnji državne imovine, odnosno njen prelazak iz predijela koji se ne koristi u generatora profita koji bi ostao pod kontrolom države.
Pri tome, važno je i napraviti jednu jako važnu distinkciju. Državna imovina je pod zabranom, ali vojna svakako nije, barem ne u obimu kojeg obuhvata zakon kojeg je donio Ashdown.
Samim tim, izjednačavanje vojne i državne imovine u ovom kontekstu može biti ili neznanje, ili lijenost povezana s nadom da se neće “dublje” ulaziti u sami meritum izrečenog.
Osim toga, hipotetički, oni koji osporavaju trasu autoputa koja prelazi preko ove vojne imovine, nakon donošenja trase, mogu preispitati tačnost svojih argumenata tako što će od Ustavnog suda BiH zatražiti ocjenu ustavnosti.
OHR-u upućen zahtjev za preinaku odluke iz 2005. godine
Što se tiče slučaja izgradnje ove trase autoputa, premijer FBiH Nermin Nikšić je 12. septembra poslao zvanični zahtjev OHR-u u kojem se traži da se napravi iznimka.
Kako je naveo Nikšić u svom zahtjevu, Vlada FBiH se slaže s namjerama zakona i podržava ih, ali i podsjeća da se moraju napraviti iznimke u slučajevima koji se tiču javnog interesa, odnosno infrastrukturnim projektima, što izgradnja ovog autoputa svakako jeste.
Između ostalog, Nikšić kaže i da “zemljište u državnom vlasništvu ne gubi karakter opšteg dobra, niti dolazi do prenosa prava vlasništva na ovom zemljištu.”
“Samo se unapređuje i mijenja oblik opšteg dobra koje ostaje na upotrebi svim građanima Bosne i Hercegovine”, napisano je u zahtjevu poslanom sredinom ovog mjeseca.
Zbog klimavih argumenata koji služe populizmu danak plaćaju građani
Na kraju je najvažnije istaći da posljedice ovog slučaja najviše osjete građani, bilo direktno ili indirektno.
Osim činjenice da građani BiH, umjesto na tek izgrađenom autoputu, svoje automobile voze po starim cestama, od njihovih poreza se sada plaćaju i penali EBRD-u, odnosno Evropskoj banci za razvoj i rekonstrukciju.
Naime, novac za izgradnju ove, ali i drugih, trasa autoputa u BiH je već osiguran, ali nije povučen. Samim tim, EBRD od vlasti u BiH potražuje velike penale, vodeći se činjenicom da novac koji stoji na bankovnom računu propada umjesto da se aktivno koristi.
Jednostavnije rečeno, novac koji je osiguran za autoput sada “jede” inflacija, a čak i da to nije slučaj, EBRD bi ga mogla dati drugim državama koje ovakve probleme rješavaju.
Situacija je tim gora jer je projekt stao zbog jedne saglasnosti, dok su drugi nivoi sve već odobrili. Autoceste FBiH su za ovu trasu već pribavili saglasnosti, između ostalih, i BH Gasa, BHANSA-e, Ministarstva odbrane BiH, BH Telecoma i mnogih drugih državnih institucija.
Došli smo u situaciju da projekt koji je već mogao biti pred završetkom bude predmet konstantne blokade, a iza koje stoje populistički argumenti koji ne prolaze najosnovnije testove logike i razuma.
