Poznati bh. putopisac Robert Dacešin postavio je svojim pratiteljima pitanje: “Šta za tebe znači tvoja zemlja?”, a zatim dao svoje odgovore i podijelio emocije.
Za mene, zemlja nije samo mjesto rođenja, granice na karti ili jezik kojim govorimo. Ona je majka – koja šaptom uspavanki pruža sigurnost dok smo djeca, čiji jezik nosimo u srcu, na kojem sanjamo i izgovaramo “volim te”. To su prve riječi koje smo naučili, suze koje smo prolili, osmijesi kojima smo obasjavali ljude oko sebe. Zemlja nas grli toplinom i daje snagu da ustanemo kad padnemo; u njoj je sve ono što nas čini dobrim ljudima – nježnost, dobrota, toplina doma, piše Dacešin.
Zemlja je i otac, navodi dalje, onaj koji nas uči da stojimo uspravno pred životnim izazovima, koji pokazuje da snagu mjerimo srcem, ne mišićima. Koji nas uči borbi, izdržljivosti i pamćenju svojih korijena, otkrivajući priče svake rijeke, planine i kamena.
Zemlja je i brat – stariji, mudri saputnik koji nas prati gdje god da smo. Kad smo daleko, u nepoznatom gradu, ona je tu u mirisu hrane koji vraća sjećanja, u naglasku stranca koji nas podsjeti odakle dolazimo, u melodiji djetinjstva koja nam izlijeva emocije. Ona nas podsjeća da nikada nismo sami i da uvijek postoji mjesto kojem se možemo vratiti.
Za mene, moja zemlja je sve ovo i još mnogo više – mjesto gdje se kafa pije polako, gdje planine čuvaju tajne starih vremena, a rijeke prenose mudrost predaka. Svaki korak po kamenu nosi priču o ljudima koji su ovdje voljeli, stradali, sanjali. To su i svi dobri ljudi koje sam upoznao, sve moje sreće i tuge.
Voljeti svoju zemlju ne znači samo biti ponosan – znači i brinuti o njoj. Čuvamo je kad skupljamo smeće, kada je ostavljamo čistom za buduće generacije, kada se borimo da bude ljepša, pravednija i toplija. Čuvamo je kad poštujemo šume, rijeke i planine, kada pomažemo komšijama i njegovamo običaje, jezik i tradiciju.
Zemlju čuvamo i kad je branimom od nepravde i kada se suprotstavimo negativnim komentarima. Kad je ne prodajemo za sitne interese, nego volimo iskreno i odano, kad vjerujemo u nju čak i kad je teško.
Zapamti, tvoja zemlja – gdje god da si i kako god se zvala – nije dar koji se troši, nego zavjet koji se čuva. Imati zemlju, imati dom – to je najveće bogatstvo i sreća koju čovjek može posjedovati.
