Ramazan je u osmanskom periodu bio posebna prilika i specijalni period tokom kojeg su uspostavljeni jedinstveni običaji koji su podsticali ljude na dobročinstvo i nesebičnost.
Evo pogleda na običaje iz osmanskog doba – od kojih se neki praktikuju i danas.
Bubnjari
Odjeveni u tradicionalnu odjeću, ramazanski bubnjari su dio stare tradicije buđenja stanovnika na sehur, obrok prije zore, dok recituju kratke pjesme o svetom mjesecu.
Somun
Pecivo od brašna, kvasca, šećera, mlijeka, ulja i vode uzrokuje duge redove kupaca koji čekaju ispred pekara prije iftara kako bi kupili poseban turski somun koji se i danas najčešće povezuje s ramazanom.
Somun “za drugog”
Ova osmanska tradicija inspirisana islamskim obučajima ohrabruje ljude da “plate unaprijed” lokalnim pekarama kako bi oni u potrebi mogli dobiti besplatan somun.
Našivanje
Kako bi se najmlađima olakšalo u postu, maloj djeci je bilo dozvoljeno da prekinu post u podne i potajno nešto malo pojedu pa im roditelji taj prekid “našiju” i oni nastave postiti do iftara. Djeca koja prvi put poste dobivaju i poklone.
Karađoz – Hadživat
Karađoz i Hadživat su protagonisti tradicionalnog turskog pozorišta sjenki koje je služilo kao vid zabave, posebno tokom mjeseca ramazana.
Davanje poklona
Ova tradicija darivanja podrazumijevala je organizovanje iftara u vilama i dvorcima kao i dijeljenje skupih poklona gostima: srebrnih tanmjira, tespiha od ćilibara, dragog kamenja, srebrnog prstenja ili zlatnika umotanih u baršunaste kese.
Mukabela
Zajedničko učenje Kur’ana neprekinuta je tradicija povezana s ramazanom. U osmanskom Istanbulu vjernici su počinjali s mukabelama u džamijama 15 dana prije ramazana.
