Nedjelja, 24.11.2024.

Vojaž sa ocem uhvaćen na aerodromu: Ovako danas izgleda Milan Veruović koji je primio metak čuvajući Đinđića

Ponedjeljak, 18.11.2024. | Magazin | Najnovije

Serija “Sablja”, uveliko se emituje tokom vikenda na Prvom programu RTS u 20 časova i prati događaje iz naše skorije prošlosti – ubistvo premijera Zorana Đinđića i situaciju u Srbiji prije i nakon 12. marta 2003. godine.

Umomentu atentata sa Zoranom Đinđićem je bio i njegov tjelohranitelj Milan Veruović, koji je i sam bio teško ranjen, što smo mogli da vidimo već u prvoj epizodi. Zbog ugrožene bezbjednosti Milan se sa suprugom i djecom bio preselio u Francusku, a sad su ga novinari uhvatili na beogradskom aerodromu.

Milan je bio u pratnji sina, repera Mihajla Veruovića Vojaža.

Vojaž je pozdravio pripadnike sedme sile sa osmijehom na licu, dok je Milan brzo prošao, a nosio je kačket i imao tamnu odjevnu kombinaciju.

Milana, inače, u seriji “Sablja” igra glumac Nikola Glišić, kojeg je publika zapazila u filmu “Pored nas”.

Mihajlo Veruović Vojaž u svojoj velikoj ispovijesti prije dve godine otkrio je da je nakon atentata na tadašnjeg premijera Srbije, Zorana Đinđića, koji se desio 12. marta 2003. godine, sa porodicom morao da bježi od mafije.

Vojažev otac Milan tog dana je ranjen u leđa dok je bio na radnom zadatku kao Đinđićev tjelohranitelj.

– Nakon Zoranovog ubistva mafija je prijetila mojim roditeljima, čak su i mom bratu i meni životi bili ugroženi. Majka i otac su se plašili za našu bezbjednost i zbog toga su odlučili da se odselimo iz Srbije. Otišli smo u Strazbur u Francusku. Imao sam godinu i po dana, a brat nepune tri. Roditeljima je bilo mnogo teško. Trpjeli su veliki pritisak i dugo su živjeli u paranoji šta će i kako dalje. Postoji tu mnogo stvari koje ja još uvijek ne znam, zbog toga ne mogu u potpunosti da se otvorim na ovu temu, ali znam da nije bilo nimalo bezazleno – počeo je tad Vojaž svoju životnu priču i dodao da roditelji ni u jednom trenutku nisu dozvolili da to utiče na njegovog brata i njega:

– Bili su svjesni da jedino njih imamo na ovom svijetu. Zbog cijele situacije brat i ja sve do polaska u osnovnu školu nismo mogli da imamo mnogo drugara i da se socijalizujemo, već smo uglavnom bili okrenuti porodici. Zato su se roditelji potrudili da nam pruže sigurnost kod kuće jer da smo izgubili povjerenje u njih, izgubili bismo sve – rekao je.

Vojaž priča da su se majka i otac u početku u Francuskoj teško snalazili, ali da su se brzo prilagodili novoj sredini i uslovima života.

– Nisu govorili ni engleski, ni francuski. Tata se oporavljao od rane od metka koju je zadobio u predjelu leđa, pa je majka više provodila vrijeme s bratom i sa mnom. Bio sam mali kada se sve to desilo i nisam ni znao šta znači kada je neko ranjen, šta je atentat, a šta pištolj… Bez obzira na sve, borili su se da nas izvedu na pravi put i za kratak period su uspjeli da se prilagode i obezbijede nam najosnovnije potrebe – priča mlada pjevačka zvijezda i dodaje da je oca prvi put pitao za ožiljak tek kada je napunio sedam godina:

– Zbog rane od metka imao je operacije od kojih mu je ostao veliki ožiljak na stomaku. Kada sam ga prvi put pitao: “Tata, od čega ti je taj ožiljak?”, odgovorio mi je: “Ujela me je žaba.” Kasnije, kada sam porastao, shvatio sam šta se dogodilo i od čega mu je ožiljak – priznaje reper.

Kada su se stvari malo stišale i opasnost prošla, porodica Veruović je odlučila da se vrati u Srbiju

– Roditelji nisu željeli da brat i ja odrastamo kao Francuzi, već kao Srbi. Kada su shvatili da možemo da budemo sigurni u gradu u kom smo se rodili, vratili smo se u Beograd. Brat i ja smo 2007. godine upisali Osnovnu školu “Kralj Aleksandar I”, on drugi, ja prvi razred. Bio sam odličan đak, volio sam sve predmete sem fizike. Od brata se nisam razdvajao, imali smo isto društvo kao i danas. Do šestog razreda sam bio miran kao bubica, a onda, kada sam ušao u pubertet, postao sam buntovan – pričao je za Informer Vojaž i dodao da mu ni tuče nisu bile strane:

– Potukao sam se milion puta. Nikada nisam započinjao prvi, ali sam se bez razmišljanja branio. Nikad nisam dozvoljavao nikome da me ponizi. Još kao malom otac mi je govorio: “Ako ne odbraniš čast, nemoj da se vraćaš kući.” Otad su mi čast i obraz na prvom mjestu – zaključio je Vojaž.