Helen Rasel je književnica koja živi u Jutlandu u Danskoj i autorka je knjige “The Year of Living Danishly”. Iz Londona se preselila u Dansku, gdje je rodila troje djece, a za “Gardijan” je napisala tekst u kome otkriva šta je sve naučila o nordijskom vaspitanju.
“Preselila sam se iz Londona u Dansku, bezbrižna i bez djece, ali uprkos tome što sam planirala da ostanem samo godinu dana, još uvijek sam ovdje već deceniju i sa troje djece. A nordijska deca rade stvari drugačije. Drugačije jedu, drugačije uče, igraju se, oblače, čak i spavaju drugačije, dansko vaspitanje podrazumijeva da se bebe ostavljaju da spavaju napolju u svojim kolicima na temperaturama ispod nule. Pjevaju, bore se, penju se, padaju i ponovno ustaju. U prirodi su satima svaki dan”, uprkos činjenici da je vrijeme užasno, otkriva ova mama.
Nordijci se rijetko djeluju kao veseli ljudi, vole “planiranu zabavu” i nema nikakve spontanosti u njima. Pa ipak, zemlje Skandinavije su redovno na vrhu Unicefove ljestvice u sreći, obrazovanju i jednakosti sa najvišim stopama blagostanja na globalnom nivou.
Neki aspekti njihovog roditeljstva mogu da se primjene gdje god se nalazili, dok drugi mogu da posluže kao inspiracija.
A evo šta je Helen naučila o vaspitanju djece kao stanovnik dalekog sjevera:
Svaki dan u svakom pogledu, igraj se!
Igra je veoma važna u nordijskim zemljama. Profesorka Elen Bit Hansen Sandseter na Norveškom univerzitetskom koledžu “Queen Maud” kaže:
– Studije koje su pratile djecu od rođenja pokazuju da se visine ne plaše oni koji se penju na stablo, padnu i slome nogu – nego oni koji se nikada nisu popeli na stablo.
Borba je još jedan važan deo djetetovog razvoja, jer može da podučava saradnju, povjerenje i primjerenu procjenu.
– Ponekad morate da pustite djecu da se tuku, kaže mi jedna danska mama. Kratkoročno zastrašujuće, dugoročno korisno (ili su mi barem tako rekli).
Učite djecu kako da misle, a ne šta da misle
Skandivanci ne kreću u školu prije šeste godine (sedam u Finskoj). Do 11. godine su bez testova, domaćih zadataka, bez ocjena. Sabila Ebo Alvani s Pedagoškog fakulteta na Univerzitetu u Kembridžu smatra da je to dobra stvar.
Danski sistem se temelji na podučavanju prema interesima i, “Uče da razmišljaju – a ne samo da polažu ispite”, kaže učiteljica Luis Lingard.
Deca uče da se zauzmu za sebe, javni govor je deo školske rutine od šeste godine, dok čitanje dolazi kasnije – oko osme. Do perioda od 15 godina, nordijske zemlje rangirane su iznad prosjeka OECD-a, na čelu sa Finskom koja je ispred UK-a i SAD-a sveukupno. Bez obzira na različite sisteme školovanja, dopustiti detetu da razvije vlastite interese i čita vlastitim tempom. Istraživanja pokazuju da pritisak na djecu da prerano čitaju uzrokuje stres i oni koji kasnije krenu da čitaju lako sustižu, pa čak i nadmašuju one rane.
Ne postoji loše vrijeme
Nordijci svih nacionalnosti imaju varijacije ove mantre, a studije pokazuju da boravak na otvorenom poboljšava saradnju, smanjuje stres, pomaže u koncentraciji i izjednačava razlike između djecesa niskim i visokim uspjehom.
Oni od djetinjstva razvijaju ono što Kari Leibovic, socijalni psiholog Univerziteta Stenford, naziva “pozitivnim zimskim načinom razmišljanja”.
Ključno je da naučite da se oblačite.
– U većem djelu svijeta kada je hladno, ljudi se i dalje oblače normalno za izlazak, a onda se pitaju zašto im je hladno. Moja djeca sada posjedujusnježnaodjela, kišna odjela, “vetrovke”, termo donji veš, rukavice, vodootporne rukavice, čizme za snijeg i kišne čizme. Razvijte pozitivan način razmišljanja noseći odjeću prikladniju za zimu i zapamtite da ne postoji pogrešno vrijeme, postoji samo pogrešna odjeća, , kaže Leibovic.
Ne mora svaki crtež da ide na zid
Dok mnogi smatraju kako stalne pohvale pospješuju razvoj samopoštovanja, Danci to ne čine. Oni vjeruju da pretjerano hvaljenje dovodi do napuhanog ega.
– Kada kažu ‘pogledaj ovo’ žele pažnju, a ne pohvalu. Oni zapravo ne traže pohvale. Zato je bolje naučiti ih da sami procjenjuju stvari, inače će provesti život tražeći spoljašnju potvrdu, kaže danska porodična terapeutkinja Sofi Munster.
Danci zamjenjuju pohvale zanimanjem i pitaju “Kako si to učinio?” ili “Reci mi više.” “Ovo pokazuje deci da nam je stalo do njih – ne do njihovih ‘rezultata’. Kao što je manje pozitivnih pohvala, manje je negativnih procjena.
Porodični obroci su svetinja
Ideja sjedenja i jela kao porodice vrlo je cijenjena u nordijskom društvu. Čak je i izvršnom direktoru dopušteno na sastanku u 16 sati da kaže: “Moram sada da odem po djecu.”
Dakle, onda idite kući, i ručajte/večerajte kao porodica. Većina danskih domova okupljena je oko stola za ručavanje sa izričitom svrhom davanja prioriteta porodičnim obrocima. Gdje god da živite, još uvijek postoje stvarne prednosti u nastojanju da jednom sedmično pojedete porodični obrok kako biste se ponovno povezali. Ako možete da kuhate, odlično, ali imajte na umu da se manje radi o tome šta jedete za večeru, a više o tome sa kim to jedete, prenosi MissMama.
