Tu noć neprestano je grmilo i sijevalo, stalno neka tutnjava. Padala je kiša i ništa se osim strašnog nevremena nije čulo. A, onda, pred zoru, začuli su se povici i pozivi u pomoć.
Ovako, u najkraćem, opisuju noć između 3. i 4. oktobra mještani Donje Jablanice koji žive nešto dalje od mjesta koje je najteže pogođeno poplavama i klizištima.
-Kiša je toliko pada da se bukvalno sa krova slijevao vodopad. Već je to bilo dovoljno strašno. Onda odjednom nestade struje, pa i interneta. Pomislila sam da je to zbog nevremena. Nekih 3 sata bilo je to najgore stanje. Nismo ni slutili šta se dešava gore. Zatim smo u jednom momentu začuli jezive povike, dozivanje – sa suzama u očima prepričava tu noć jedna od mještanki sa druge strane jezera.
Govori kako oni, u tom dijelu Jablanice nisu odmah primjetili šta se dogodilo. Uznemirilo ih je kada su čuli povike. Nekoliko momaka prešlo je most i otišlo da vidi o čemu se radi.
-Podvožnjak je bio zatrpan i blokiran ogromnim komadima kamenja, drveća i blata koje je krenulo odozgo. Dva dana su mašine razbijale to kamenje, da osposobe put ispod podvožnjaka. Tamo gdje su bile kuće, sada su samo nanosi blata i zemlje. Ne možemo da prepoznamo ovo naše mjesto i srce me boli zbog izgubljnih života – kroz suze nam govori.
Dodaje da je u Donjoj Jablanici cijeli život i da nikada nije doživjela nevrijeme kao noći tog kobnog oktobra. U poplavama i klizištima u ovom mjestu pooginulo je 19 osoba. Potpuno je uništeno 37 objekata, a oštećeno 113.
