Tokom većeg dijela proteklih dvadesetak godina, ime Sirajuddin Hakani izazivalo je strah među velikim dijelom običnog stanovništva Afganistana. On je slovio za bauka, takozvanog anđela smrti koji je odlučivao ko može živjeti, a ko umrijeti tokom rata koji je zemlja vodila sa SAD-om.
Ranije ove godine dao je intervju za The New York Times, rekavši da je 20 godina borbenog džihada Afganistan dovelo do pobjede.
– Sada smo otvorili novo poglavlje pozitivnog angažmana sa svijetom, a zatvorili smo poglavlje nasilja i rata, rekao je tada.
Mnogi su zapadni diplomati šokirani njegovom preobrazbom i pitaju se može li se u nju uopće vjerovati. Haqqani je zapravo enigma: istodobno je političar i zakleti džihadist, a čak su i datum i mjesto njegova rođenja nejasni. Obećanje povećanja ženskih prava možda se više odnosi na pokušaj privlačenja zapadnih zemalja na svoju stranu dok izaziva šeika Haibatullaha.
Haqqani i njegova porodica imaju historiju upravo takve vrste pristupa: u nekoliko navrata tijekom rata sa SAD-om, tražili su zbližavanje s SAD-om, no američki su ih dužnosnici uglavnom odbijali. Neki diplomati sada smatraju da su njegovi pokušaji dijaloga bili propuštene prilike te da bi sada odbijanje suradnje s njim bio pogrešan korak. Neki ga sada vide kao potencijalnu snagu za promjenu koja bi jednog dana mogla redefinirati život pod talibanskom vlašću odnose Afganistana sa svijetom.
Tokom intervjua za The New York Times, Haqqani je govorio o svojoj ambiciji za Afganistan: konačno ga osloboditi od nasilja i rata. To je teško zamislivo za zemlju koju su tokom proteklog stoljeća mučili državni udari, građanski rat i invazija dviju velikih sila, a još je teže zamislivo s obzirom na to da dolazi od čovjeka odgovornog za stotine, možda i hiljade smrti tokom rata Afganistana i SAD-a.
Haqqani je rođen u vrijeme sovjetske invazije na Afganistan, 1979. godine, a njegov je otac Jalaluddin Haqqani bio istaknuti zapovjednik mudžahedina — afganistanskih pobunjenika koji vode sveti rat protiv sovjetskih snaga. Poticao je bliske veze s CIA-om, koja mu je poslala stotine hiljada dolara u gotovini i oružju. Također se zbližio s Osamom bin Ladenom, koji će nastaviti s osnivanjem Al Qaide uz podršku Haqqanija. Cijelo je to vrijeme pripremao sina za preuzimanje te raštrkane džihadističke mreže koju je stvorio. Čak i dok je bio dijete, zvali su ga ‘khalifa‘, što je u islamu titula koja se odnosi na nasljednika ili vođu. Otac je za njega i braću unajmio privatne učitelje koji su ih podučavali o globalnoj politici, što je rijetkost za budućeg talibanskog vođu.
Kada je SAD napao Afganistan 2001. godine, Haqqani je bio u ranim dvadesetima.
– Bili smo mladi i puni energije. Bili smo fizički i psihički spremni za borbu, rekao je.
Talibanski je režim brzo pao, a do 2006. se pokret pregrupirao. Haqqani je ubrzo počeo nadgledati vojne strategije talibana širom zemlje. Borci pod njegovim izravnim zapovjedništvom izrasli su u jedan od najotpornijih i najsposobnijih krakova talibanske pobune. Samoubilačke napade je prihvatio na način kao niko do tada pa su se budući bombaši hrlili pridružiti njegovom pokretu. Njegovi su borci izveli najsmrtonosnije samoubilačke napade u tom ratu, poput onog 2017. u kojem je ubijeno više od 150 ljudi, većinom civila. To je potaknulo SAD da 2012. godine njegovu mrežu proglasi stranom terorističkom organizacijom.
Američke su ga snage bezuspješno lovile, a on je ponekad i 10 puta tijekom noći mijenjao lokacije. Rekao je da nikada nije koristio isti automobil ili istog tjelohranitelja dva puta, sve kako bi nadmudrio američke snage.
– Molim vas da pitate naše neprijatelje kako me nisu mogli ubiti ili uhapsiti sa svom opremom koju su imali.
Istaknuo je da je osjetio veliku sreću kada su ga američki dužnosnici stavili na svoju crnu listu. Smatrao je to dokazom da su njegovi napori na bojnom polju bili vrlo učinkoviti.
Hibatullah se nakon preuzimanja vlasti prije tri godine postavio kao jedini donositelj odluka o svim značajnim politikama i imenovanjima u vladi Afganistana. Nastavio je s učvršćivanjem najstrožih svjetskih ograničenja za žene i djevojčice, mjera s kojima se većina utjecajnih talibanskih vođa ne slaže. Haqqani i drugi pragmatičari su apelirali na njega da ublaži najrestriktivniju politiku.
Prošle je godine u svom govoru Haqqani rekao da talibansko vodstvo “monopolizira moć” i “povređuje ugled” vlade. Takvi javni prigovori kršili su talibanski središnji kodeks: potpunu lojalnost vrhovnom vođi. Haibatullah je odgovorio: preraspodijelio je bataljune boraca, a pragmatičare na ključnim pozicijama je zamijenio svojim saveznicima. Ubrzo su mnogi koji su mu se odupirali počeli misliti da je to neizvedivo.
Haqqani je zanijekao bilo kakav raskol u vladi, no ostao je među rijetkima koji i dalje izazivaju dominaciju Haibatullaha.
Trenutno nijedna druga nacija službeno ne priznaje talibansku vladu, a njegova je vizija da ti čelnici budu igrači na međunarodnoj sceni. Izgradio je čvrste radne odnose s dužnosnicima Ujedinjenih naroda i europskim zemljama, dao je zeleno svjetlo za kineska ulaganja i razvio veze s Rusijom. Predstavljanjem kao pouzdan i praktičan partner uspio je uzdrmati sliku sebe kao terorističkog mozga i zakletog neprijatelja SAD-a. Talibanski klerici pak na odnose sa zapadnim zemljama gledaju kao na izdaju islamskih vrijednosti, a potencijalno i afganistanskog suvereniteta.
.jpg)
Haqqani je u razgovorima sa zapadnim diplomatima pokušao utjecati na pitanje na koje ima utjecaja: globalni terorizam. Obećao je obuzdati prijetnju od Islamske države i Al Qaide.
Haqqani je u razgovoru s novinarom New York Timesa istaknuo da ‘u Afganistanu nema terorističkih skupina, rekavši da Islamski emirat kontrolira svaki kutak zemlje‘.
bivši koordinator promatračke skupine Ujedinjenih naroda za Islamsku državu, Al Qaidu i talibane, Hans-Jakob Schindler, rekao je da je opasno raditi s Haqqanijem.
– Ne znate na kojoj će strani Haqqanija stati onoga dana kada budete imali posla s njima – na vašu ili njihovu vlastitu stranu, ili na stranu međunarodnih terorista, rekao je.
Ipak, čak i tokom rata, Haqqanijevi su pokazali otvorenost za angažman sa Sjedinjenim Državama koji je bio širi nego što se do sada javno znalo. Godinama je porodica bila uključena u tajne razgovore s američkim dužnosnicima tražeći detant, rekli su bivši dužnosnici i drugi koji su upoznati s interakcijama.
Haqqani sada kaže da ih Amerikanci nisu slušali te su im nametnuli odluku o ratu.
– Htjeli smo razgovore, pregovore i pomirenje, ali sve je krenulo u suprotnom smjeru, rekao je.
Na vrhuncu rata 2010. Haqqani su još uvijek potajno tražili zbližavanje. Oni su neslužbeno razmijenili pisma s američkim dužnosnicima u kojima su predlagali načine za ublažavanje neprijateljstava i tražili preko drugih pozadinskih kanala da se sastanu s Amerikancima. Godinu dana kasnije, Haqqanijev amidža, Omari, sastao se u Dubaiju s američkim zvaničnicima, u pratnji šefa pakistanske obavještajne agencije. Oko 2015. godine su Haqqanijevi prvi put u desetljećima nasamo razgovarali s američkim zvaničnicima.
Laurel Miller, vršiteljica dužnosti posebne predstavnice State Departmenta za Afganistan i Pakistan, priznala je da se, kako se sukobi razvlače, njihov izvorni razlog često gubi.
Gledajući sada unatrag, neki bivši dužnosnici rekli su za New York Times da su Sjedinjene Države, žedne osvete nakon najsmrtonosnijeg napada ikada na američkom tlu, izgleda stvorile upravo one neprijatelje koje su nastojale uništiti.
Neki bivši dužnosnici smatraju da bi Haqqanijevo djelovanje sada moglo biti nastavak onoga što je njegova porodica dugo tražila: strateško partnerstvo.
U junu su Ujedinjeni narodi privremeno uklonili Haqqanija sa svoje crne liste putovanja. Osim odlaska u Abu Dhabi, otputovao je u Meku u Saudijskoj Arabiji kako bi obavio hadž.
SAD se zasad ipak drže podalje jer smatraju da bi ubacivanje u afganistansku politiku bilo kockanje te strahuju od povratka talibana.
