Ne smeta SDA jastrebovima i pripadajućim satelitskim kokošima to što je Srđan Mandić četnik. Njima smeta što on NIJE ČETNIK. Sa četnicima oni rade i sarađuju decenijama, četnici su im prirodno savezničko okruženje, piše Radiosarajevo.
Kada je prije neki dan Fikret Prevljak, kandidat SDA za načelnika Općine Ilidža uputio prijetnje smrću Peđi Kojoviću iz Naše stranke, on zapravo nije rekao ništa novo.
Eh da su bogdo četnici, lako bi sa njima…
SDA sa svojim satelitima poput DF-a, kad nema reći šta pametno, a to je počesto slučaj, okreće se prvo instinktivno prebrojavanju nacionalnih krvnih zrnaca, pa diskvalifikaciji na moralnom nivou, a onda, što da ne i diksvalifikaciji na biološkom nivou.
Peđa Kojović i Srđan Mandić kandidat ‘Četvorke’ za načelnika Općine Centar, eto ta dva čovjeka su navodno u očima SDA i prikrpaka četnici. Dakle, od svega mogućeg na svijetu oni su baš četnici?!
Nije nego!
Suštinski problem u glavama i izbornoj arhitekturi SDA jurišnika je pusti fakat da Kojović i Mandić NISU ČETNICI. Oni su zapravo iskreni antifašisti koji duboko preziru idologiju četnika i četništvo. I to je, naravski svima jasno, uključujuči i SDA. Vidite, problem je dakle u nečetništvu.
Kako bih vam rekao, ne smeta SDA jastrebovima i pripadajućim satelitskim kokošima to što je konkretno Srđan Mandić četnik. Njima smeta što on NIJE ČETNIK. Sa četnicima oni rade i sarađuju decenijama, četnici su im prirodino savezničko okruženje.
Da su Kojović i Mandić, poput onomad Nikole Poplašena, četničkog vojvode, nekakvi četnici, podržala bi njih SDA i DF odavno i bespogovorno.
Ne vjerujete?
Ne zamjerite, ali SDA je zajedno sa DF-om, onomad biješe to 2015. podržao Nikolu Četničkog Vojvodu Poplašena za člana Upravnog odbora jedne od državnih agencija. Bez ikakvih problema.
Dobro, to se radi, to se očekuje od partija koje rade i funkcionišu na nacionalističkim principma. To i jesu partije i ljudi koji imaju svoje dvojstvo-u istim onim nacionalistima u Banjaluci i Mostaru.
Pa su zato ovakvoj SDA neprihvatljivi i Kojović i Mandić u Sarajevu. Jer Kojović i Mandić neće sarađivati sa neočetnicima u Banjaluci ili neoustašama u Mostaru. Kojoviću i Mandiću odistinski Dodik i prateća kamarila, zajedno saČovićem i njegovim pistolerosima nisu imanentni i ne mogu zajedno raditi.
Sa druge strane?
Sa druge strane, jasno vam je, bez života SNSD-a u Banjaluci i HDZ-a u Zapadnom Mostaru i Širokom Brijegu, nema života ovakvoj SDA. Čista, klasična simbioza.
Dokle više sa pravdanjima???
Ima tu jedna druga stvar. Ili više njih.
Prvo, tzv. ljevičarske partije na čelu sa SDP-om i Našom strankom (ako je ona ljevičarska op. aut), pokazuju jedan vidi nepismenosti političke, potpuno neprimjerene za trampistički svijet u kome živimo.
A to je bespotrebno i opetovano pravdanje za sve na bijelom svijetu. Uvijek i stalno. To je taj submisivni položaj lijevih pristojnitija u startu, to je ta briga za mišljenje i stav drugog i drugačijeg, makar taj drugi bio okorjeli nacionalista. I to je fer u nekom idealnom, etički savršenom svijetu. U svijetu u kome mi živimo, pristojnost je naprosto kažnjena i predstavlja politički balast, koji vuče partiju i pojedinca na dno.
Na žalost, tako je!
Jer kad Prevljak i ostali poluhumanoidi prijete Kojoviću i Mandiću oni to rade bez bilo kakve ljudske skrupule sa jasnom vizijom da neće biti kažnjeni i da će zbog bezobrazluka i bahatosti profitirati na izborima. I to je prilično tačno. Ko ne vjeruje, neka pogleda gotovo istovjetan slučaj ”sa druge strane“ , slučaj notornog Nenada Stevandića, koji je tvorac valjda najksenofobnijeg i najfašističkijeg predizbornog spota u istoriji televizije i predizbornih spotova i koji je nakon svega toga prošao nekažnjeno. Jer je Tužilaštvo, pazite sad, utvrdilo da to NIJE predizborni spot.
Jok, nego je sportsko-muzički?!
Odluka da Stevanić, poptuni četnik, kao takav može na izbore u Banjaluci, zapravo je dala vjetar u leđa svakom političkom nacionalisti u ovoj zemlji računajući i gore pomenutog opskurnog Prevljaka, a koji su svi zajedno shvatili jednu bitnu stvar-možemo koliko hoćemo i možemo do kad hoćemo. Možemo tako Peđu i Srđana proglašavati četnicima, zato jer nećemo biti kažnjeni i zato jer ćemo dodatno mobilisati naš zapjenjeni nacionalini korpus na lokalu.
A možemo uraditi još jednu stvar, možemo natjerati i Peđu i Srđana da se iznova i iznova pravdaju kako nisu četnici, da dostavljaju dokumente gdje su bili i šta su radilu u ratu, da po milijarditi put ponavljaju kako su Sarajlije i kako ljube Sarajevo, kako su patriote…jednom riječju možemo ih natjerati da gube vrijeme u predizbornoj kampanji, misle se mudro u SDA.
Jer, NIKO od pomenutih SDA jurišnika i njihovih simpatizera NEĆE glasati za Srđana Mandića, pa da je i sam odbranio grad. I to ne zato što je Srđan ovakav ili onakav Srbin ili antičetnik, neće jer nije u SDA!!! Neće jer nije na njihovoj političkoj strani. A njihova strana je strana korupcije, nacionalne tenzije, strana koja vuče u desno do besvijesti, strana koja koristi glasove naroda za bogaćenje svojih tajkuna, strana koja je itekako kompatibilna sa srpskim i hrvatskim nacionalizmom kad je privatni biznis i ostanak na vlasti u pitanju.
Eto, zato je bespredmetno uporno i isprazno pravdanje i Peđe i Srđana. Za one koji do sada nisu shvatli da ova dva čovjeka predstavljaju najiskreniji dio Bosne i Hercegovine u svom njenom ljudskom bogatstvu, džaba krečimo.
A Bosna i Hercegovina je i Banjaluka i Trebinje i Bijeljina i Foča… Svaki odistinski patriota će doživjeti ove gradove kao dio svoje zemlje zato što ti gradovi, majka mu stara, JESU u BiH i zato što stanovnici BiH žive u tim gradovima.
Odustajati od 49% teritorije svoje zemlje i ponašati se kao da je taj dio u Gvineji Bisao je suludo, potpuno suludo. I politički neozbiljno.
Osim ako.
Pa osim ako imate trideset godina stare i jake dogovore sa velmožama u tom dijelu zemlje pod plaštom krilatice “ne diram te, ne diraj me“. I “stvarajmo zajedničke dilove posijane na mržnji među ljudima“. A partneri Prevljakove SDA jesu ljudi i iz SNSD-a i iz SDS-a, koji se kunu u četništvo, pa im isti ne prijeti smrću. Naprotiv!
E u takovj situaciji vam je sasvim prirodno o održavati brakove sa lokalnim četnicima i ustašama. Samo u tim brakovima nema Srđana niti Peđe.
I onda, šta ćemo, kud ćemo, hajmo proglasiti najbosanskije od svih bosanskih Srba, Peđu Kojovića i Srđana Mandića za četnike. Naravski dok se sa strane spremaju novi dilovi-i na lokalu i na nivou entiteta i države sa odistinskim četnicima. Po seoskom sistemu drž’te lopova.
Kažem stvar je toliko jednostavno postavljena da je to odveć vulgarno. Neće biti kazni niti za prijetnje smrću, nit za lažno prozivanje, naprotiv. Svaki nacionalista će biti dodatno mobilisan.
Jedino, jedino što ne teba da rade prozvani Kojović i Mandić u ovoj pljuvačini je da se pravdaju. Jer upadaju (ne)svjesno na teren sjajnih igrača u blatu. A tamo im nije mjesto.
Vjerujte, svi oni koji bi glasali za civilizovano, građansko, demokratsko lice glavnog grada ove zemlje nemaju potrebe slušati pravdanja niti Peđe Kojovića, niti Srđana Mandića.
A oni drugi?
Oni ni za milijardu godina neće, niti žele promijeniti svoju viziju nacionalističkog svijeta i samo im je drago povremeno dobrovoljno koprcanje časnih ljudi u blatu.
