Davor Ivoš lično priznaje samo dvije regionalne odrednice – Bugojanac i Bosanac. Svoju identitetarnu formu ne „rastače“ i ostaje joj vjeran do smrti. Kako kaže, Bosanac je katoličke vjeroispovijesti.
Sa osamnaest godina počeo je raditi i po dvadeset sati dnevno iz jednog jedinog razloga: da se penzionira do 40. godine. U razgovoru za Raport potvrđuje da je to upravo i postigao. Ivoš je vlasnik dvije uspješne firme, bio je i predsjednik FK Iskra.
“Najviše ispaštaju marginalne grupe stanovništva”
Danas želi od Bugojna napraviti centar zbivanja i potaknuti ulaganje u njegovu infrastrukturu. Stoga se kandidirao za načelničku poziciju na predstojećim lokalnim izborima, i to kao nezavisni kandidat.
Smatra da najviše ispaštaju marginalne grupe stanovništva.
“Ovdje su većinom neškolovani ljudi na funkcijama – nepismeni, bez ikakvog ekonomskog ili drugog znanja. Oni donose odluke, narodski rečeno, kabadahijski – i to našim novcem. Umjesto da ga utroše u razvoj obitelji, pomoć socijalno ugroženim, penzionerima koji žive sami u nekim zaseocima i nemaju mogućnost doći do grada zbog neobezbijeđenosti prijevoza makar i dvaput sedmično… I da umru – to niko neće primijetiti“, kaže Ivoš za Raport.
“Pruže asfalt kod SDA vikendice i kažu ‘ulaganje u infrastrukturu’“
Čak i nakon tri decenije od završetka rata, infrastrukturni razvoj Bugojna nije dosegao iole značajan potencijal. Ivoš smatra da je porazno stanje što je ovaj grad u srednjoj Bosni još pod utjecajem „tranzicijskog perioda“, a od rata je prošlo i više od trideset godina.
„Na fasadama su još i danas tragovi gelera, metaka… Nemaju nijedan pametan infrastrukturni plan zato što su to seljačine koje su došle iz neke selendre u grad; nikada nisu vidjele asfalt, a ja sam rođen na njemu. Ako u nekom selu, gdje imaju naseljene dvije kuće i jedna SDA vikendica, pruži asfalt – to smatra napretkom infrastrukture. Još se fotografiraju i hvale time kao da mi, građani, trebamo biti zahvalni što su našim parama napravili asfalt. To pokazuje niskost njihovog znanja. Ukazivao sam na dvije divlje deponije smeća, manjak zdravstvenih usluga, turističkog, ekonomskog razvoja…“, jasan je Ivoš.
Bugojno, iako prilično potencijalan gradić, polako „umire“ jer se ne ulaže u njega. U ovom dijelu Bosne i Hercegovine, kako Ivoš kaže, sve je turobno i posljedice koje iz tog proizlaze su vrlo zabrinjavajuće.
Iako je problem manjka radne snage u BiH dosegao opasan nivo i aktivne politike zapošljavanja skoro i da ne postoje, plaši se da je budućnost Bugojna teško uništena i da se na toj popravci hitno treba poraditi.
„Bugojno se ne razvija. Ide unazad. Ne koristi se nijedan potencijal. Nemamo nijednog stranog investitora, firme… Nemamo razvoja, radnih mjesta, a njihovom smo se nepismenošću doveli dotle da i kad bismo sad našli stranog investitora da napravi firmu, postavili bismo pitanje odakle nam radnici. Oni su zaustavili razvoj budućih generacija. Doveli smo Nepalce, Filipince da rade. Čitava država je zaustavljena prije trideset godina“, opisuje Ivoš.
Odluka o nezavisnoj kandidaturi za načelnika Bugojna nikada nije dovedena u pitanje, potcrtava Ivoš i dodaje da nikada ne bi mogao postupiti po „stranačkoj naredbi“ zbog svojih moralnih uvjerenja.
„Svi djeluju pogrešno. Kad dođe neka odluka o interesu javnosti koju – nebitno koja stranka je u pitanju – oni smatraju ispravnom, mi kao pojedinci izgubimo pravo glasa. Moramo dići ruku i glasati po stranačkoj naredbi…, a ja to neću uraditi nikada i nikome i prekršiti svoje moralne vrijednosti zato što neko smatra nešto u kontekstu: mi ćemo sad vama ovo, a vi nama ono. I jedno i drugo je pogrešno. Iz tog razloga ne mogu se uklopiti u bilo koju stranačku politiku jer je svaka od tih većih ekstremno nacionalna, što nas samo razdvaja u državi. Stavljaju se stranački interesi prioritetno“, kaže Ivoš.
Govoreći o sadašnjoj vlasti, smatra da su napravljeni određeni pomaci u odnosu na prošlu. Bez zadrške spominje i interese svih koji su još uvijek na čelu određenih institucija, ali i pokušaje SDA da se „opere“ preko Trojke.
„Dosadašnja konstelacija stvari na političkom državnom nivou malo je bolja od prošle. Naravno da i oni gledaju svoje interese, ali istina je – napravljeno je nekoliko koraka naprijed. Kad poredimo s prošlom vlašću, kako sam pročitao o ovom deficitu i suficitu, SDA hoće da propagandom iskaže kako su ovi nesposobni, kako su oni bili daleko sposobniji, samim tim prikrivajući apsolutne činjenice zašto je to tako. Lažu narod o budžetu koji je isplaniran, a nije ostvaren, a upravo ga oni nisu ostvarili… Novalić (Fadil, bivši premijer Federacije FBiH, op. a.) i ostali, a ne sadašnja vlada. On je preuzet“, govori Ivoš.
Davor Ivoš – najveći Bosanac među katolicima
Davor Ivoš pravi jasnu distinkciju između nacionalne i vjerske odrednice. Ističe da je Bosanac, Bugojanac, katolik… Otkriva i da je zbog toga proglašen „izdajnikom“ i da termin „bosanski Hrvat“ nema smisla.
„Kad dođem u Hrvatsku, k’o biva – taj njihov Hrvat koji bi trebao da budem, kažu mi Bosanac ili bosanski Hrvat. Pa jesam li Hrvat ili nisam?! Nema to bosanski ili nebosanski. Kažu da sam izdajnik svog naroda. Većina ljudi u politici i u vrhu politike to svjesno radi, a obični narod ne razmišlja glavom. Znači, ja sam izdajica jer sam Bosanac… Ja sam rođen u Bugojnu. Katolik“, napominje Ivoš.
Lokalni izbori se polako bliže. 6. oktobra će Bosanci i Hercegovci odabrati svog kandidata – osobe koje će ih predstavljati u narednom mandatu.
Ivoš, kao nezavisni kandidat za načelnika Bugojna, u razgovoru za Raport kaže da on ništa ne obećava svojim Bugojancima nego analizira.
“Ja ne obećavam – to je pogrešno. Ja ću analizirati, angažirati struku, a ne kao ovi s kupljenim diplomama. Tim prije ću se uhvatiti posla“, poručio je Davor Ivoš za Raport istakavši:
“Radim, zarađujem… Odluke donosim na finansijskoj bazi. Šta će mi nešto što mi ne treba? Ljudi žude za tim vrijednostima i zaborave da žive”.
