Novinarka Jagoda Grondečka, stručnjakinja za bliskoistočna pitanja, posvećena je pričama afganistanskih žena na svom Instagram profilu, otkrivajući dramatičnu realnost kojom se suočavaju pod talibanskom vlašću.
Ove hrabre žene se suočavaju sa ekstremnim siromaštvom, nezaposlenošću i konstantnom borbom za osnovna prava, dok zemlja pogođena glađu bori se s teškim izazovima svakodnevice.
U provinciji Logar, u kutku Pul-e Alema, živi Džamila čiji je životni put obavijen intrigom i tragičnim izazovima. Sa samo 14 godina udala se za čovjeka koji je bio u zrelim 50-im godinama, postavši druga njegova supruga.
Na taj način, njena sudbina se ispreplitala s tuđom, te je postala ključan dio porodične razmjene, prepuštena svojoj novoj ulozi potlačene žene bez mnogo izbora.
“Džamilin otac je također želio da se ponovo oženi, ali nije imao novca da plati svoju buduću ženu, pa je došlo do razmjene. Dao je svoju kćerku, a zauzvrat dobio čovjekovu sestru“ – napisala je novinarka Jagoda.
Džamilina priča dočarava njen brak, u kojem je njen muž, iako ljubazan prema njoj, imao je svoj specifični motiv za ovu neobičnu vezu – neprivlačnost prema prvoj supruzi. Devetoro djece rođeno je iz ove veze, što je Džamili dao smisao i svrhu, posvetivši posljednje 24 godine svog života brizi u svojoj porodici i domu. Međutim, njena uloga je strogo ograničena, oduzeta joj je sloboda kretanja.
„Džamila kaže da je njen muž bio ljubazan prema njoj, nije maltretirao niti je udario. Kaže da mu se samo nije svidjela prva žena, pa je oženio nju kao djevojčicu. Rodila mu je devetoro djece. Brinula se o njima posljednje 24 godine njenog života muža i kuće. Nije smjela da ide sama na primjer u čaršiju ili u druge kuće kod drugarice. Jedina drugarica i povjerenica joj je bila sestra njenog muža. Nažalost, nedavno je umrla od raka.”
Nedugo nakon gubitka njegove sestre, Džamila je ostala sama, noseći teret užasnih dešavanja na svojim krhkim plećima. Uprkos njenoj velikoj želji škole, siromaštvo je sputavalo njihovu budućnost.
“Džamila je ostala sama. Njena djeca su prestala da idu u školu – u oskudnom kućnom budžetu nije bilo mjesta ni za knjige, ni za sveske, ni za olovku. Džamila žali zbog ove činjenice. Ona sama nije išla u školu. Svaka majka bi voljela da joj djeca budu obrazovana“, ispričala je novinarka.
„Jako sam tužna što moji ne mogu da idu u školu, ali mi nemamo novca. To je stvar koju nikada neće oprostiti svom mužu“, kaže Džamila u intervjuu Jagodi Grondecki.
Poteškoće koje se suočava i dalje je nos kroz život, ali uprkos svemu, njena ljubav prema djeci ostaje neizmjerna i njen san o boljoj budućnosti ostaje nepromijenjen.
U ovom duboko emotivnom intervjuu, gospođa Džamila je otvorila svoju dušu i otkrila neizrecivu tugu zbog njenog teškog puta, lišenog perspektive i ličnih prava. Njene riječi zrače iskrenom dirljivošću, oslikavajući srce jedne hrabre žene koja se bori s izazovima okoline u kojoj se nalazi.
„Gospođa Džamila smatra da žene treba da imaju više slobode, da mogu da idu i slobodno šetaju ulicama da ide na posao ili da odluče za koga žele da se udaju – ili da barem mogu odbiti ako je budući vjerenik mnogo stariji od nje. Njen najstariji sin radi kao najamni radnik i radi za najnižu platu. Njihova cijela devetočlana porodica živi od novca koji on zarađuje.”
