Fahreta Jahić, poznatija pod umjetničkim imenom Lepa Brena govorila je daleke 1982. godine za časopis ‘TV Novosti’.
U jednom dijelu razgovora, pjevačica je pričala o svojoj porodici, odrastanju, a odgovorila je i na pitanje što znači njeno ime.
‘Odrasla sam u jednoj patrijahalnoj, muslimanskoj porodici koja je jako razmišljala o ugledu jedne djevojke, o poštovanju djevojke koja treba biti žena i majka. Moj kućni odgoj odrazio se na školu: bila sam super učenik. Mislim da je moje ponašanje moglo poslužiti za primjer mnogim djevojkama. Ali mi smo peteročlana porodica, živjeli smo od jedne radničke plaće, moj otac je medicinski tehničar… S jednom takvom plaćom jako se teško opstaje, svo troje smo se školovali. Mi nismo željeli biti neko i nešto, već da završimo školu i da možemo pomoći svojim roditelje. Mi s jednom takvom plaćom nismo mogli sebi ispunjavati želje, mogli smo samo živjeti. Snalazili smo se…’, kazala je pa otkrila simboliku svog imena.
‘To je ime turskog porijekla i znači nagrada ili pohvala. To sam slučajno saznala od jednog Turčina, dolazio je u Brčko i prodavao neke stvarčice, još prije dok se moglo tako prodavati. Mislim da to ime meni sasvim odgovara i ocrtava moju pravu osobnost. Ja sam jako ponosna na sebe. Ne cijenim i ne poštujem nikog u životu koliko poštujem sebe. Nastojim da nikoga ne podcjenjujem, spremna sam svima pomoći – čak i bez obzira na to je li mi netko odmogao – ali mnogo poštujem sebe’, iskrena je bila.
Brena je tad progovorila i o svom umjetničkom imenu.
‘To je imidž stvoren za šoubiznis. To je odraz potrebe. Mislim da je narod osjećao neku potrebu za nekom Lepom Brenom ili lijepom Katom. Narodu je, jednostavno, trebao neko da se iskali. Mada, ja nisam svoj vanjski izgled koristila kao glavni preduvjet da nešto napravim. Lepa Brena je ‘duge noge za igranje, vitko tijelo za gledanje, bijelo grlo za pjevanje, samo oči za plakanje…’
