Vrsni muzičar i jedan od omiljenih članova žirija „Zvezda Granda“, Dragan Stojković Bosanac veoma često govori o svom Konjicu, gdje je proveo djetinjstvo, ali mnogi ne znaju de je zapravo rođen.
Bosanac je rođeni Sarajlija, ali kako je objasnio, sticajem okolnosti je tu rođen.
-Moj pokojni otac je bio oficir i sticajem okolnosti se moje rođenje zadesilo u Sarajevu, a u Konjicu sam završio osnovnu školu i gimnaziju- objasnio je Stojković.
Svog djetinjstva se sjeća sa osmjehom, ali i dolaska u Beograd davne 1973. godine.
Danas je jedan od rijetkih javnih ličnosti koji sa ponosom govori o mjestu gdje je napravio prve korake, igrao fudbal i išao u školu.
-Konjic je mali grad, ali prvi gdje rijeka Neretva nailazi. U vrijeme kad sam ja bio mali mogla se voda i piti. Vrlo me je zanimalo, ne samo na estradi, nego generalno, zašto ljudi javno ne žele da se sete odakle su, svoje prošlosti i svog djetinjstva. Često sebe pitam gdje su oni rođeni, ko su oni, da li se stide ili imaju loše uspomene na djetinjstvo- rekao je Bosanac u emisiji „Iz profila“, a potom nastavio:
-Ja u mom djetinjstvu, od kada znam za sebe, mogu samo da pričam o lijepim stvarima. Između ostalog vrlo sam bio privilegovan jer je moj otac Milun bio oficir, a majka Milena domaćica. Živio sam u dosta pristojnim materijalnim uslovima. Nisam oskudijevao ni u čemu, bio sam spreman da budem ljekar, pravnik ili kako sam ja želio pilot.
Za razliku od mnogih, Bosanac je muzikom počeo da se bavi iz čiste ljubavi.
-Nisam osjetio nikakve tegobe i nisam počeo da se bavim muzikom iz neimaštine. Mnoge naše zvijezde žele da izazovu tugaljiv odnos publike jer kažu da su počeli da se bave muzikom jer nisu imali hljeba da jedu. Onda nisu ni trebali da se bave muzikom, nemojte da se lažemo. Muzika nije jeftina, jedino u našoj državi smo počeli da tretiramo muziku kao socijalu. Moje bavljenje muzikom je bio luksuz koji sam ja mogao sebi da priuštim. Moj otac nije bio general- istakao je Dragan.
Danas važi za jednog od najstrožih članova žirija, bar kako kažu pojedine zvijezde „Granda“, a malo ko zna da je u mladosti bio veoma nestašan i emtivan momak.
-Bio sam vrlo nestašan dječak, ali u granicama ne velikih batina i bez ikakvog lopovluka, krađe ni mangupluka u to vrijeme. Kad odem u školu i vratim se, moj otac je već, od vrlo poštovanih nastavnika, saznavao gdje sam ja bio. Uvijek je znao sa kog časa smo pobjegli, to je bilo drugo vrijeme. Volio sam da budem u parku blizu kuće, to je bio jedan od najljepših parkova, pun ruža i bez automobila. Tu se pecalo, zaljubljivalo, pa se išlo u bioskop… Pa čak se neko potuče tu, kako smo mi govorili da se neko išeketa- sa osmjehom se prisjetio, a na pitanje da li se više tukao ili zaljubljivao, Bosanac je odgovorio:
-Zaljubljivao sam se, više sam bio emotivan i uvijek sam iskazivao to prema djevojčicama i dosta mi se uzvraćalo. Važio sam za jednog finog mangupa (smijeh).
