Piše: Mustafa Spahić
Svega toga se klonite da biste postigli ono što želite. Šejtan želi i samo hoće da među vas neprijateljstvo i mržnju ubaci i raširi alkoholom (vinom) i kockom i da vas od spominjanja (sjećanja) i mišljenja na Allaha i od salata odvrati pa hoćete li vi s tim prestati?! I pokoravajte se Allahu i slijedite Poslanika i neka ste na oprezu! A ako leđa od Allaha i Poslanika okrenete, znajte da je Poslanik naš dužan samo da obznani (El–Maide, 90–92).
U direktne, izravne i neposredne šejtanske poslove, radnje i aktivnosti ridžsun min ameliš šejtan spadaju: alkohol, kocka i sve vrste hazardnih igara, obožavanje kumira (asmama) i sve vrste poricanja budućnosti i sudbine. Kao izravno i direktno slijeđenje šejtana to je šejtanski posao, ali ružan, ogavan, odvratan, sramotan, prljav, nečist i u Kur’anu najstrožije zabranjeni posao. Uvjet svih uvjeta, conditio sine qua nom da bi se čovjek na dunjaluku spasio i ispravno živio i na ahiretu sačuvao od džehennemske vatre, jeste da se neupitno i bezuvjetno kloni i prestane sa alkoholom, kockom, idolatrijom, obožavanjem idola i gatanjem i proricanjem sudbine. U protivnom, šejtan pomoću alkohola i kocke ostvaruje svoja dva, među ljudima, protiv ljudi, na dunjaluku pogubna cilja: mržnju i neprijateljstvo i dva svoja podla cilja u odnosu na Allaha, što je za ljude propast na ahiretu: odvraća ih od zikra-sjećanja, mišljenja i vezivanja za Allaha i od salata-namaza.
To su četiri fundamentalna šejtanska cilja, dva dunjalučka i dva ahiretska u odnosu na ljude koje on ostvaruje, postiže i realizira o trošku i za pare ljudi pomoću svoja dva moćna instrumenta, sredstva i posla alkohola i kocke. To su, ustvari (alkohol i kocka) dva šejtanska, čarobna, magijska, bajkovita, fantastična, fascinantna, neodvojiva i neodoljiva lika i oblika pomoću kojih on ljude navodi, zavodi, omađijava, opčinjava, za sebe veže, prikiva i u svoje kandže zakiva i kad to postigne kao sa svojim lutkama onda među njih: mržnju, svađu, gložnju, netrpeljivost, tuču, nasilje, psovku, vrijeđanje, napadanje, agresivnost, ekstremizam, radikalizam, napetost, odvraćanje i nesjećanje Allaha i neklanjanje salata, ostvaruje kod i preko svojih žrtava i sljedbenika. Kockanje i hazardne igre, pored alkohola spadaju u jednu od najraširenijih negativnih, skoro pogubnih, gnusnih i sramnih pojava i navika, koju islam kao jednu vrstu opakog i opasnog poroka zabranjuje.
To je po definiciji islama, svaka igra za novac ili bilo koju protunovčanu vrijednost, uz opkladu i neku vrijednost gdje svaki učesnik unaprijed svjesno, slobodno, planirano, namjerno, proračunato, iskalkulirano i voljno mora dobiti ili izgubiti.
Dakle, kocka i hazardne igre su ona vrsta igara u kojima se bez ikakvog rada, fizičkog i umnog napora i na haram način ulazi u vrstu igre, u kojoj neka od dvije strane učesnika obavezno dobija, a drugi učesnik igre zahvaljujući isključivo igri, gubi onoliko koliko pobjednik igre dobija. To dakle nije ni zarada, ni dobit ostvarena u trgovini, ni poslovni dobitak, ni zekat ni sadekatul-fitr, ni sadaka, nego pare ili zarada iz zabranjene igre, koja je u suštini umijeće i vještina u haramu, zabrani i vrsta varke u nedozvoljenim poslovima. Svaka takva igra, počevši od onih naizgled bezazlenih, običnih narodnih igara, svih vrsta igranja karata, lutrija i svjetskih kockarnica, sve je to kocka i hazardna igra i sve je zabranjeno, haram, ukoliko ljudi unaprijed, svjesno, slobodno, ciljano, planirano, voljno i namjerno igraju, uz opkladu za novac, kako bi ostvarili dobit i zaradu, kroz kocku i hazardnu igru. Ukoliko ljudi vode bezazlenu igru samo radi razonode, zabave i odmora, bez ikakve opklade i igranja u novac i bilo kakve vrijednosti i ukoliko im ta igra ne postane strast od koje postanu ovisni i koja ih iz granica umjerenosti i sređenosti, ne vodi u besposličarenje, nered, nerad, nije kocka.
Zabranjenom kockom i hazardnom igrom smatra se i ako u igri jedna strana, jedan partner ili učesnik, od svoje volje, ili neka treća osoba uloži novac sa ciljem i namjerom da isti dobije pobjednik u igri, ali s tim da onaj drugi partner nije ništa dužan, ni obavezan ulagati od sebe, i da ništa ne ulaže. Ono kockanje i hazardne igre gdje svi partneri i učesnici unaprijed svjesno, slobodno, ciljano i namjerno ulažu novac, kapital i vrijednost u neku, bilo koju igru, u kojoj svaki od njih nastoji dobiti zaradu, dobit na štetu i gubitak drugoga, prezreno je, ogavno, ružno, šejtansko djelo ridžsun min ameliš-šejtan. Takva hazardna igra i kocka-mejsir spada po učenju islama u najteže i najveće grijehe, ali to je i šejtanski put.
Ukoliko se uzmu islamske religijske slike i predstave, moralno-etičke vrijednosti, pravne norme i u okviru njih dužnosti i zabrane, kulturni obrasci i modeli ili stil života u islamu i sveukupni islamski vjerski, moralni, šerijatski i društveni principi s jedne i posljedice i utjecaj kocke i hazardnih igara na čovjeka kao ličnost, na brak, na porodicu, na rodbinu, na komšiluk, na džemaat, na ummet islama općenito i na ljude općenito kao jednu nedjeljivu ljudsku sudbinski povezanu vrstu s druge strane, onda postaje jasan, razumljiv i shvatljiv stav islama prema kocki i hazardnim igrama.
U ravni antropologije i psihologije, kocka i hazardne igre preokupiraju, pomračuju, sužavaju, blokiraju ljudsku svijest, svodeći svu njegovu pažnju, misao, mišljenje na igru, na kocku i to ga blokira i zanosi kao alkohol. Kao što alkohol razara živce i uništava jetru, tako kocka napada i ugrožava srce. Alkohol i kocka su takvi grijesi, poroci koji čovjeka vode zaboravu Boga, prekidu veza sa Bogom, prestanku i blokiranju mišljenja, sjećanja i veza sa Bogom, a zaborav Boga vodi u suludi samozaborav sebe, samodestrukciju, autošovinizam, sadomazohizam, samoporicanje te samoodricanje.
Kocka i hazardne igre u ljudima izazivaju pretjerana i krajnja uzbuđenja, nadražaje, napetosti, lupanje srca sve do infarkta, krajnje lažne i sulude napade i iluzije u nagloj, lahkoj i odjedanput zaradi, bogatstvu, standardu i uživanju, ali i štetna i opasna razočarenja, očaj, beznađe, međusobnu mržnju, zavist i neprijateljstva među kockarima, jer po pravilu samo pojedinci i malobrojne skupine dobijaju, a većina gubi u igri i kocki. Kocku po pravilu prati varanje, prevara i alkohol, što u krajnjoj napetosti i kockarske svijesti lahko ljude vodi do tuče i ubijanja. Uistinu, strastveni kockari zaboravljaju i zanemaruju i grijeh, i sramotu, i roditelje, i učitelje, i žene i djecu, i rodbinu, i obaveze, i dužnosti; zaborave i posao i dugove, i čast, i ugled, i dostojanstvo, i prijateljstvo, i potrebe i zajednicu. Sa stajališta čovjeka žrtve, zarobljenika i uškopljenika, kocke i hazardnih igara, on svoja osjetila, razum, um, pamet, fizičko-psihičke potencijale, zdravlje, mladost, slobodno vrijeme troši u štetan i opasan grijeh, sa stajališta njega i zajednice kao cjeline i opasnu rabotu, a to je poseban grijeh. Alkohol i kocka su rak rana za međuljudske veze i odnose, koji se strahobolno reflektiraju posebno na brak, porodicu, rodbinu, džemaat, komšiluk, prijateljstva i društvo u cjelini.
